Uloga nauke u društvu, biznisu, kreiranju politike i budućnosti nikada nije bila relevantnija tema kao danas, u neizvjesno vrijeme tektonskih promjena koje je izazvala pandemija koronavirusa. Ovu godinu sigurno niko od nas neće zaboraviti. Jedna od stvari koju smo mnogi shvatili jeste da trebamo vjerovati nauci kako bismo se mogli nositi sa svjetskim događajima poput pandemije i sa ekstremnim vremenskim uvjetima izazvanim klimatskim promjenama.
Jasno je da je nauka ključna za rješavanje mnogih svjetskih problema i da je mi kao društvo moramo prihvatiti u svim njenim potencijalima. Ipak, zbog velike količine različitih informacija, dezinformacija, teorija i špekulacija to se također trenutno ne dešava.
Naučne činjenice ili naučna fikcija?
Moira Gilchrist, potpredsjednica za strateške i naučne komunikacije kompanije Philip Morris International (PMI), ističe da je kod nauke sve u nijansama, a da nažalost u vrijeme koronavirusa tražimo konkretna rješenja: ispravno ili netačno, da ili ne – što kod nauke ne postoji. Smatra da ključ uspeha leži u transparentnosti i iskrenosti naučnika i donosilaca odluka prema javnosti o svakoj temi.
„Jedna od stvari koja nas je zadesila na početku pandemije bilo je ogromno interesovanje koje javnost odjednom ima za nauku. Podaci koje svakodnevno objavljuju vlade i lokalni zdravstveni organi zaista su izazvali interesovanje. Javnost traži nauku i vapi za odgovorima putem nauke i bilo kakvih znakova, ali je ljudima teško protumačiti te znakove, šta je istina a šta ne. I to je za mene bio pravi poziv za buđenje, a trebalo bi da bude i za ostatak naučne zajednice, kao i za kreatore politika. Imamo dužnost da budemo podjednako iskreni o onome što znamo i onome što ne znamo. A također i da budemo sigurni da javnost ne prenagljuje sa donošenjem zaključaka, pa da imamo jedan dan obavezno nošenje maski, a već sljedeći dan ne. Mislim da, kada bismo bili iskreni u vezi sa onim što znamo o svakoj temi, javnosti bi bilo mnogo lakše donositi odluke na osnovu onoga što danas znamo, umjesto na osnovu nagađanja“, rekla je Gilchrist na online panelu Science Facts or Fiction na kojem su učestvovali i Roman Chaudhry data scientist i AI programer i suosnivač Wikipedije Jimmy Wells.
Ističe da su transparentnost i sposobnost ljudi da sami odlučuju na osnovu sirovih podataka ključna stvar, kao i da je odgovornost naučnika da ne idu sa tumačenjem previše izvan onoga što podaci govore.
„Mnogo razmišljam o ljudima koji puše. Oni ne znaju kome vjerovati, šta je istina, da li bi se trebali okrenuti proizvodima bez duhanskog dima ako ne žele ostaviti pušenje ili ne, zbog različitih teorija. Veoma je važno da se teorije ne predstavljaju kao činjenice. Svi imamo odgovornost da se toga pridržavamo“, kaže Gilchrist.
„I kod sukoba interesa transparentnost je ključna“
„Kada predstavljam svoju kompaniju, proizvode ili nauku, donosiocima odluka moj sukob interesa je apsolutno jasan i očigledan. Ali mislim da, kada drugi dolaze i lobiraju kod zakonodavaca o politikama koje bi mogle uticati na primjer, na klimatske promjene, ponekad njihov sukob interesa nije sasvim jasan. Tako da mislim da je kreatorima politike nije lako donositi odluke, jer oni često ne znaju za šta se lobira dok im se savjetuje da prihvate određeni pravac“, kaže Gilchrist.
Moira Gilchrist u kompaniji PMI predvodi tim čiji je posao prevođenje čvrste nauke, koja stoji iza IQOS-a, u informacije koje javnost može jasno razumjeti. Ona redovno stupa u kontakt sa predstavnicima javnog zdravstva, medijima i donosiocima odluka širom svijeta i zapravo igra vitalnu ulogu u tranziciji kompanije Philip Morris od cigareta i njenom putu ka boljoj budućnosti bez duhanskog dima.
Ona ističe da je često suočena sa ogromnim skepticizmom medija, ljudi iz javnog zdravstva i drugih predstavnika naučne zajednice i zbog toga PMI konstantno pokušava usmjeriti diskusiju oko naučnih činjenica a da ideologiju, vjerovanja i osjećanja ostavi po strani.
„Mislim da u svakoj situaciji u kojoj postoji kontroverza ima i emocija. I često emocije nekako nadjačaju diskusiju, što znači da nismo fokusirani na ono što nauka govori i šta su zapravo činjenice. Mislim da je pokušaj da se odluči šta je fikcija na osnovu toga da li je skepticizam zasnovan na fikciji ili se zasniva na činjenicama jedan od ključnih pokretača onoga što radimo. Zaista me frustrira kao naučnika, znajući da javnost očekuje da će kompanija poput moje razvijati proizvode koji će poboljšati situaciju sa pušenjem i zdravljem, a ipak ima mnogo ljudi u nevladinim organizacijama, postoje i mnogi kreatori politike koji jednostavno ne žele to slušati“, kaže Gilchrist.
„Pokušaji da se suzbiju lažne vijesti“
Jimmy Wells je američki preduzetnik i tehnološki vizionar, koji je možda najpoznatiji kao suosnivač Wikipedije i Wikimedia fondacije. Takođe je osnivač i Wiki Tribuna, revolucionarnog portala bez oglasa čiji je cilj da ponudi “prave i neutralne” članke koji će pomoći suzbijanju “lažne vijesti”. Ističe da je u njegovom poslu odvajanje činjenica od fikcije ključno.
„Na Wikipediji pokušavamo izgraditi visokokvalitetnu neutralnu enciklopediju i ljudi provode mnogo vremena raspravljajući o kvalitetu izvora. Za nas su naše metode provjere informacija na neki način staromodne. Tražimo naučne časopise, visokokvalitetne novine i časopise, tražimo knjige koje su izdali ugledni izdavači, autori. Pa čak i unutar tog okvira, očigledno, ima mnogo toga za raspravu. Ali mi, također, ne koristimo algoritme ni za šta, sve se oslanja na procese u kojima učestvuju ljudi, zbog čega je sve teže“ kaže Wells.
Ističe i da ljudima iz Wikipedije širi pogled na industriju daje potpuno suprotnu perspektivu. Kako kaže, Twitter i Facebook su društvene mreže koje se silno bore sa pitanjima činjenica i izmišljotina i to ne samo na društvenom, već i na algoritamskom nivou, odnosno kako izbjeći stvaranje algoritama koji ljude vode do nekih sadržaja.
„Ljudi se pitaju zašto Facebook dozvoljava da kruže teorije zavjere o 5G mreži. Međutim, to je složen problem, jer ako vaš ujak dijeli neke informacije to zapravo nije odgovornost Facebooka. Ljudi vrlo često kažu zar ne bi trebalo da se prema Facebooku ponašamo kao prema novinama i da, ako objavljuju netačne informacije, za to i odgovaraju. To nije tako lako. Time rizikujete da uništite javni dijalog, razgovor, dovedete velike kompanije u poziciju u kojoj su prisiljene da donose sud o tome šta je istina a šta ne. To onda postaje veoma komplikovano“, kaže suosnivač Wikipedije.
On kaže da je jedan od najvećih problema posljednjih godina poplava nekvalitetnih clickbait vijesti kao i da je oglašivački poslovni model novinarstva natjerao mnoge medijske kuće da se usredsrede na dobijanje klikova, više nego na izgradnju povjerenja sa svojim čitaocima.
Prenešeno sa: https://www.bizlife.rs/kada-javnost-vapi-za-odgovorima-teorije-ne-smeju-postati-cinjenice/
