Napisala Sanja Hajdukov
Snimci Privatni album
Ohrabrujem vas da svoj rad predate na konkurs za prestižnu stipendiju u okviru programa Marie Sklodowska-Curie”, rekao je prof. dr. Yvan Devaux, vođa tima genetičara Instituta za zdravlje u Luxembourgu, “ali vas molim da imate na umu da je dobijanje takve stipendije ravno dobitku na lutriji.”
Predala je rad, popunila aplikaciju i otišla na more sa svojom djecom, jedanaestogodišnjim Arslanom i desetogodišnjom Lamijom. Tamo je saznala da je za ovu stipendiju u prošloj, 2019. godini, apliciralo 9.875 naučnika/istraživača iz cijelog svijeta.
Istraživački projekat, zapravo postdoktorsko istraživanje, trajat će dvije godine i radit će se na Institutu za zdravlje u Luxembourgu. Naravno, za mali multidisciplinarni tim onih koji ispune najzahtjevnije svjetske kriterije. Čekajući rezultate, kao ptica krilima, obgrlila je svoju djecu i sjedeći na jadranskoj plaži maštali su o tome kako je mama ta koja će biti odabrana od svjetske naučne komisije, kako odlaze zajedno: oni u školu, a mama na institut. Potom je otišla da pliva i u povratku našla Arslanov crtež na kojem je nacrtao ćeliju sa mitohondrijama i RNK i napisao: Luksemburg – 90%.
Znala je tada da će osvojiti stipendiju koja je dječijom maštom manifestovana, snažnom dječijom željom neizostavno materijalizovana. Dobila je informaciju da je njen rad, od 100% mogućih bodova, ocijenjen sa 92,8%. Sjela je potom u automobil, sa dvoje maloljetne djece, vozila cijeli put od 1.300 kilometara, koliko je udaljena Tuzla od Luxembourga, i postala članica multidisciplinarnog tima istraživača koji radi na projektu ispitivanja uticaja potencijala biomarkera mitohondrijalne mikro RNK na hipertenziju.
Vjera u sebe
Eto, sve ovo čini je više nego izuzetnom ženom, profesoricu Amelu Jusić sa Univerziteta u Tuzli, specijalizovanu za mikrobiologiju i jednu od rijetkih žena koje se u BiH bave medicinskm genetikom, a sigurno jedinu ženu iz BiH koja je osvojila dvogodišnju stipendiju “Marie Sklodowska-Curie Individual Fellowships” za studiju o prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Mitohondrije, kao izvor ćelijske energije i mikro RNK predmet su Amelinog stalnog istraživanja i životne fascinacije. Projekat na kojem Amela radi proglašen je globalnim interesom.
“Ovo društvo mora proći kroz emancipaciju. Nama Bosankama često su mnoga ograničenja nametnuta. U sebi sam osjećala da želim da odem dalje, da ‘bacim lopticu izvan okvira’ i vjerujem da nama koji tu snagu imamo, treba tu priliku i pružiti”
Pitala sam je kako je prevazišla navike i stereotipe koje se vežu za uspjeh žena u BiH, naročito ako se radi o vanserijskim uspjesima kada je postala jedina žena postdoktorant iz BiH koju je izdvojila komisija programa “Marie Sklodowska-Curie”, čijih je devet ranijih stipendista za svoj rad nagrađeno Nobelovom nagradom. Odgovorila mi je da je vjerovala u sebe, ali da su za oblikovanje njene ličnosti, kao žene koja uvijek ide naprijed, prvenstveno zaslužni roditelji, koji su je oduvijek tako vaspitavali i koji su u svemu bili kontinuirana podrška. Amela Jusić je žena koja nije dozvolila da na njeno tjeme padne stakleni strop, koji će je spuštati i teretiti i koji čini nevidljivo ograničenje za ženu, vraćajući je u tradicionalne okvire i sprečava je da napravi veliki životni iskorak. Ona je uvijek birala za ženu teži put. Oduvijek profesionalac u poslu, ali i majka i domaćica, koja je uspjela da organizuje da djeca pohađaju muzičku školu, da putuju, da prave kolače, da uče jezike…
Kaže da na univerzitetima često ima prilika za odlaženje na akademsku razmjenu, za učestvovanje u nekom projektu ili naučnoj konferenciji, ali da mnogi ne posežu za tim mogućnostima, a naročito žene koje su, ili prosto vaspitane da se teže odlučuju za karijerno napredovanje, jer daju prednost svojoj ulozi majke i supruge, ili možda nesvjesno dijele tradicionalno poimanje uloge žene u zajednici.
Put kojim rijetki idu
Da je žensko poduzetništvo hit tema govori i činjenica da nije samo poduzetna ona žena koja je pokrenula vlastiti biznis nego i ona koja je izašla iz okvira tradicionalno definisanih mogućnosti, koja je napravila ogroman iskorak iz zone komfora i krenula putem kojim rijetki idu. Svoj posao profesorice mikrobiologije i medicinske genetike mogla je raditi Amela i osjećati se sigurnom u poznatom okruženju, živjeti u vlastitom stanu, imati pomoć roditelja i prijatelja. Umjesto toga, poslušala je svog mentora i otisnula se u svijet istinske nauke, svoj stan zamijenila iznajmljenim, djecu upisala u škole u Luxembourgu, osiguravajući i tamo dodatno muzičko obrazovanje za oboje. “U protekle dvije godine sam aplicirala za više evropskih stipendija i svaku dobila.” Provela je izvjesno vrijeme na univerzitetima u Portugalu, Italiji, Švedskoj, uvijek pružajući svojoj djeci priliku da putuju s njom.
“Ovo društvo mora proći kroz emancipaciju. Nama Bosankama često su mnoga ograničenja nametnuta. U sebi sam osjećala da želim da odem dalje, da ‘bacim lopticu izvan okvira’ i vjerujem da nama koji tu snagu imamo, treba tu priliku i pružiti. A ko to još nije postigao, treba da trenira. Samo treningom, pokušajima, pobjeđivanjem samog sebe, podizanjem sopstvene ljestvice, ostvarit ćemo svoje snove. Nikada se nisam zadovoljavala minimumom. Volim da se okružujem ženama koje su spremne biti podrška jedna drugoj. Samo osnažene žene ostvarit će prosperitet u društvu”, rekla je dr. sc. Amela Jusić, vanredna profesorica Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
U malom automobilu na 1.300 kilometara dugom putu od Tuzle do Luxembourga, treskali su se i gitara, i klavijature, i sportska oprema, i njen komplet epruveta sa uzorcima koje je morala ponijeti, i njeni kćerka i sin, koji su pristali na dvogodišnju avanturu i odlazak u novu školu u kojoj ne znaju baš nikoga.
Tako je Amela stavila sav svoj život u automobil i dodala gas. Tako to rade alfa lavice. I zato će njen život i rad, kada se nakon dvogodišnjeg istraživanja vrati na Univerzitet u Tuzli, biti za dobrobit svih nas, nadajući se da će tim svjetskih eksperata okupljenih oko projektne ideje doprinijeti da se hipertenzija, umjesto lijekovima, sprečava u fazi prije njenog razvoja. Ovaj projekat na luksemburškom Institutu za zdravlje, intelektualno, finansijski i institucionalno podržavaju još tri zemlje: Danska, Francuska i Njemačka. Sreća je u dobroj proporciji traženog i ostvarenog. Sreća se može pronaći dobrim balansiranjem ova dva parametra, kako u životu tako i na nivou svake ćelije.
