NaslovnicaNAŠE PRIČESAMRA ŠAKANOVIĆ PRGIĆ: Cvijet Posavine

SAMRA ŠAKANOVIĆ PRGIĆ: Cvijet Posavine

Nakon književnog prvijenca, zbirke priča Posavka, čiji je prihod od prodaje namijenila ženama koje se bore s opakim bolestima, voditeljica Radio postaje Orašje Samra Šakanović Prigić, aktivistica i humanitarka, najavljuje novu knjigu, čije će ime glasiti – Bosanka

Napisala Sanja Hajdukov

Pomislili bi da Snjeguljicu opisujem ako kažem da joj je kosa crna kao drvo ebanovine, a koža bijela kao snijeg. Izgledala je kao cvijet maka, u crvenoj haljini sa crnom kosom kada sam je vidjela prvi put, moja Posavka, kojoj posvećujem ovu priču. Samra Šakanović Prigić, mlada žena iz Orašja, gdje svojom moći dominira rijeka Sava, oko koje se život odvija, lijepe žene stasaju i mak cvjeta u svojoj crveno-crnoj ljepoti. Ukoliko uhvatite signal Radio postaje Orašje, možete čuti Samrin milujući glas, po kojem odmah shvatite da ga nosi hrabra, postojana i istovremeno nježna žena. Aktivistkinja, spisateljica, kreatorka, feministkinja, donedavno manekenka, radio i TV voditeljka, fascinirala me ljepotom, stavom i mladošću iz koje bukti prefinjena poduzetnička snaga.
Najviše me ipak privukla činjenica da je sav prihod od svoje prve knjige namijenila ženama koje se bore s opakim bolestima. Slične priče je ispričala u svom prvencu po imenu Posavka, zbirci priča o snazi žene, najviše ilustrovanoj kroz intervjue sa posebnim ženama Posavine, koje naizgled žive sasvim obične živote u malom mjestu pored Save, no kroz razgovore s njima i kroz upoznavanje sa izazovima koje je život pred njih postavljao, Samra je opisala i dio svog sazrijevanja i pružila čitaocima pregršt primjera iz života običnih žena iz komšiluka, te ih dovela u paralelu sa životima proslavljenih žena, kao što su Katarina Kosača, Marija Terezija, Marie Curie i druge.

I pad je let

Samra je imala priliku upoznati nekoliko žena iz Posavine koje su se borile s karcinomom dojke i drugim teškim bolestima, neke trpjele nasilje u porodici, većinom imale loše i druge životne prilike. No tada je uvidjela da nisu dozvolile da ih napusti životna energija, da nisu pokleknule pred nedaćama, nisu dopustile da svojim izgledom odaju mučenice, nego su uzimale teret koji je život dao i nosile ga energijom koju možda upijaju iz moćnih neprekidnih sila rijeke Save. Kroz svojih sedam junakinja, Samra nam je u emotivnim pričama o posavskim ženama otkrivala tipične ženske slabosti, ali i rast koji nastaje kada se sa svojim slabostima sučelite. Opisala nam je razgovor sa ženom kojoj se vratio karcinom dojke, za koji je vjerovala da je pobijeđen, suočavanje sa svojom spoznajom o, na primjer, propalom braku kod izuzetno religioznih partnera, o tome da slabosti postoje i kod drugih, a ne samo kod nas lično, da to što je neko lijep i nasmijan nije garancija da je zdrav, o tome da to što je neko religiozno opredijeljen ne znači da nikada ne može postati preljubnik, itd.
Sve ovo, Samra nam otkriva kroz spoznaju o suočavanju sa strahovima, kako ličnim, tako i strahovima koje viđamo kod drugih. Govori nam o onome što je i sama shvatila na osnovu svoje, ali i tuđe predodžbe o uspjehu, moralnim i drugim vrijednostima gdje zaključuje da je temelj svih ljudskih odnosa u ljubavi i da su suze sasvim okej.

“Nakon boravka u migrantskim kampovima, do kojih sam imala priliku doći volontirajući u Crvenom križu, odlučila sam napraviti veliku humanitarnu akciju za migrante, posebno žene i djecu, gdje sam sa mlađom sestrom i članovima obitelji u jednom danu obukla i nahranila više od 400 migranta u Velikoj Kladuši”

Ne krije da joj je za sadašnji uspjeh i izgradnju životnih stavova dijelom doprinijela depresija u koju je nakon uspješne manekenske karijere nesvjesno upala. I pad je let, shvatila je Samra nakon dvogodišnjeg perioda unutrašnje ugašenosti, kada je, uz pomoć ljubavi koju joj je suprug Dražen neprekidno i nesebično davao, shvatila da su životna zadovoljstva u davanju i pokazivanju blještavila svog uma. Tada je Samra odlučila da svoje emotivno odrastanje usmjeri na suočavanje sa strahovima i priznavanje slabosti. Kroz lepezu svojih aktivnosti posvetila se humanitarnom radu, pokrenula udruženje “Nela”, kojem je dala ime po svojoj majci, u znak zahvalnosti za svu ljubav i podršku. Od važnih žena, uz koje je učvrstila svoje feminističke stavove, posebno ističe svoje dvije sestre, te sedam žena kojima je posvetila svoju knjigu, a koje su obogatile njen život svojom iskrenošću i nesvakidašnjim iskustvima.

Pomoći drugima

“Radila sam sa udrugama žena koje su pretrpjele seksualno nasilje u ratu i poslije rata, te ženama oboljelim od raka dojke. Nakon boravka u migrantskim kampovima, do kojih sam imala priliku doći volontirajući u Crvenom križu, odlučila sam napraviti veliku humanitarnu akciju za migrante, posebno žene i djecu, gdje sam sa mlađom sestrom i članovima obitelji u jednom danu obukla i nahranila više od 400 migranta u Velikoj Kladuši”, ispričala mi je. Udruženje “Nela” danas se bavi jačanjem međureligijske saradnje.
Osjećajući veliku životnu energiju koju nosi u sebi, ova mlada žena postavila je cilj da pomaže drugima. Vjeruje u ljekovitost ljubavi uz priznavanje vlastitih slabosti. Ljubav uvijek izvire iz nepomućene fantazije o svom postojanju i mi koji u nju vjerujemo imamo često potrebu tražiti potvrdu u istomišljeništvu. Upravo je moje iskustvo sa Samrom takvo.
Na kraju svoje knjige, Samra je ostavila dvije prazne strane i pozvala sve koji žele da napišu svoju priču. Nova zbirka zvat će se Bosanka. A ja sam na praznim stranama napisala priču o njoj, najljepšem cvijetu posavske ravnice.

Gracija 394, 24.7.2020.