Mit: Dobri plivači se ne utapaju
To nije tačno, kažu stručnjaci. Konzumiranje većih količina alkohola, uzimanje droge, precijenjene plivačke sposobnosti i promjena struja – koje vas vuku ka dole – opasni su čak i za odrasle koji dobro plivaju. Alkohol igra ulogu u oko 70 posto smrtnih slučajeva uzrokovanih utapanjem, u kojima stradaju tinejdžeri i odrasli. Alkohol utiče na ravnotežu, procjenu i koordinaciju, što je dodatno pogoršano suncem i visokim temperaturama. Čak i stariji, mnogo iskusniji plivači ne trebaju plivati bez partnera.
Mit: Sekundarno ili utapanje na suho ne postoji.
Istina je da se ljudi nekada mogu utopiti i nakon izlaska iz vode, iako eksperti izraze “suho” i “sekundarno” utapanje smatraju zastarjelim. Suho utapanje odnosi se na gutanje manjih količina vode dok se plivač bori, nakon čega dolazi do problema s disanjem kada se izađe na obalu. Sekundarno utapanje odnosi se na probleme s disanjem nakon borbe u vodi, usljed čega se voda nakupi u plućima. Oba slučaja su rijetka. Smatra se da čine oko 1% do 2% svih slučajeva utapanja. Pa ipak, potrebno je znati da se problemi s disanjem mogu pojaviti čak nekoliko sati nakon borbe u vodi – te trebate zatražiti pomoć ljekara ukoliko do toga dođe.
Mit: Utopljenici vrište i mašu rukama.
Ne uvijek, kažu eksperti. Utapanje je često tihi ubica. Obično čak niste ni svjesni da ste u problemu, sve dok vas voda ne povuče, što je čest slučaj kod djece. Naime, djeca koja se utapaju ne mogu pozvati pomoć – jer je sav njihov trud usmjeren ka ostajanju na površini vode. Nekada se čak i ne bore – jednostavno kliznu pod vodu i utope se.
Odrasli koji su loši plivači ili oni koji ne znaju plivati mogu se ponašati na isti način. Oni koji dobro plivaju obično mašu rukama – čime rasprskavaju vodu i najčešće zovu u pomoć. Odrasli također pate od određenih oboljenja koja mogu igrati ulogu. Naprimjer, mogu imati srčani udar ili će usljed slabe cirkulacije krvi osjetiti grčeve. Odrasle osobe sa srčanim problemima ili moždanim udarom tiho će skliznuti pod vodu i utopiti se. Kada plivač osjeti grčeve ili ga naglo povuče struja, oba ishoda su moguća – ili će dozivati u pomoć ili će tiho skliznuti pod vodu.
Mit: Električni šok je čest uzrok utapanja.
Nije čest, ali se dešava. Utapanje uzrokovano električnim šokom nije baš razjašnjeno. Električna struja – obično je riječ o niskoj naizmjeničnoj struji koja dolazi od obližnjih čamaca i dokova – pogađa plivače u vodi, paralizira ih tako da se ne mogu pomjeriti niti pomoći sami sebi. Ovakvi slučajevi dešavaju se u marinama i na dokovima. Gotovo sve marine imaju električnu uslugu, kao i većina privatnih dokova. Struja u vodu može dospjeti i sa čamaca vezanih u marini ili povezanih sa izvorom struje u dokovima. Ovakve smrti su češće u slatkoj vodi, koja struju sprovodi drugačije nego slana voda.
Mit: Utapanje je uvijek fatalno.
Mnogi utapanje poistovjećuju sa smrću, ali medicinski stručnjaci smatraju drugačije. Zvanična definicija Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kaže da je riječ o problemima sa disanjem uzrokovanim boravkom pod vodom, od čega neke osobe umru, a neke ne. Statistika o nefatalnom utapanju nije potpuna, ali eksperti procjenjuju da je četiri puta češća od slučajeva koji se završe smrću. Povrede nastale usljed nefatalnog utapanja mogu dovesti do ozbiljnog oštećenja mozga s dugotrajnim posljedicama, uključujući probleme s pamćenjem i učenjem. Oštećenja mozga se dešavaju brzo, bez obzira da li je utapanje kobno ili ne. Sedam minuta bez kiseonika uzrokovat će nepopravljive posljedice za mozak, a nakon 15 minuta nastupa smrt, kažu eksperti. Nedostatak kiseonika najteži je aspekt utapanja, dok je mozak organ koji je najosjetljiviji na nedostatak kiseonika.
Mit: Šlaufi štite djecu koja su slabi plivači.
Ne. Eksperti kažu da su šlaufi veoma opasni jer daju utisak da su djeca koja ne znaju plivati sigurna u vodi. Daju lažan osjećaj sigurnosti. To ne znači da ih roditelji ne trebaju koristiti, ali ne treba se na njih u potpunosti oslanjati. Djeci je potreban stalni nadzor. Također, možete im staviti i prsluke za spašavanje. Roditelji koji se odluče za vazdušne zaštitnike, trebali bi se prethodno informisati da li su takvi zaštitnici odobreni. Mnogi stručnjaci odraslima preporučuju “vodenog čuvara” dok djeca plivaju. To znači da odrasla osoba treba pratiti ponašanje djece u vodi i ne treba ih puštati iz vida sve dok ne nađe zamjenu. Djeca su u većoj opasnosti od utapanja u većoj grupi ljudi, kada nije sasvim jasno ko je zadužen za njihov nadzor.
Mit: Žene se utapaju češće od muškaraca.
Gotovo 80 posto utopljenika su muškarci. Stručnjaci kažu da su muškarci skloniji rizičnom ponašaju te konzumiranju alkohola u većim količinama.
