NaslovnicaNAŠE PRIČEVESNA MARIĆ: Izlaz uvijek postoji

VESNA MARIĆ: Izlaz uvijek postoji

Vesna Marić, Sarajka s londonskom adresom, nagrađivana je rediteljica dokumentaraca koji govore o osobama s invaliditetom, a jedan od njih, Gledati istini u oči, prikazan je nedavno i na programu BHT-a

Napisala Živana Jovančić
Snimci Privatni album

Prvog maja, na BHT-u prikazan je dokumentarac Gledati istini u oči, dirljiva storija koja prati dvije mlade osobe sa invaliditetom, njihov život i mjesto u društvu. To su Edna Šunjić, bh. reprezentativka u alpskom skijanju koja ima Downov sindrom, i Senka Hajrić, koja boluje od Prader Willi sindroma. Glavne protagonistice filma angažovane su uz asistenciju Ines Kavalec, vrijedne i humane direktorice Udruženja “Dajte nam šansu”.
Revnosni posjetitelji SFF-a gledali su ovaj film 2018. godine, a razlog više zbog kojeg ga pominjemo ovog puta jeste njegova autorica i rediteljica Vesna Marić (65), rođena Sarajka sa dugogodišnjom adresom u Londonu. Razveselilo ju je, veli, kad su joj nekadašnje kolege javile da će emitovati njen dokumentarac.

Iznenađenja i nagrade

Film je u međuvremenu putovao svijetom, prikazan je na 24 festivala, ovjenčan je s pet nagrada. “Volim kad me iznenade sa nagradom, kad je dobijem tamo gdje nisam očekivala, kao što je to bila nagrada Dokumentarac mjeseca u Glasgowu”, iskrena je Vesna Marić. Osvajala je priznanja širom meridijana. Recimo, u Novosibirsku je dobila Nagradu za najbolji dokumentarni film na festivalu Dead Rose. Ipak, pitamo je gdje je najveći uspjeh postigla.
“Južna Amerika najbolje je reagovala na moj film. Bio je prikazan na nekoliko festivala, a dobio je nagradu Najbolji kratki dokumentarac na festivalu FECIS u Urugvaju, kome nisam prisustvovala, nažalost. A u najljepšem sjećanju ostaje mi prošlogodišnji festival Assim Vivemos u Rio de Janeiru, na kojem je film prikazan četiri puta i četiri puta imala sam susret i razgovor s publikom.”
Gledati istini u oči je Vesnin četvrti film posvećen osobama sa invaliditetom, a kao i prethodni, poentiran je u optimističnom duhu. “Zašto volim da svoje filmove završim sa optimizmom? Kad je teško, kad sve izgleda crno i bezizlazno, želim naglasiti da su vrata negdje odškrinuta i da izlaza ima”, govori rediteljica.

Vesna i porodica Senke Hajrić na izložbi fotografija iz dokumentarca u galeriji “Zvono”

Pasiva ne postoji

Vesna Marić skoro trideset godina živi u Londonu. Ostavila je posao na nekadašnjoj Televiziji Sarajevo i napustila rodni grad čim je oružje progovorilo. Trenutno, njeni dani u britanskoj prijestolnici slični su kao i kod svih sugrađana s obzirom na situaciju izazvanu pandemijom koronavirusa. Zatvorenost u kući, priznaje, teško je podnijela, tim prije jer ima više autoimunih oboljenja. S Vesnom su muž i kćerke, pa niko nije bio sam i usamljen. “Una studira psihologiju ovisnosti i ispite polaže online, a Lea, koja je magistrirala arheologiju, trenutno uči korejski jezik jer želi da obilazi svijet i upoznaje druge kulture”, govori Vesna o kćerkama, te dodaje: “Zahvaljujući Facebooku, Viberu, Zoomu i Skypeu, povezani smo sa svima sa kojima hoćemo da budemo povezani.”
Koronavirus potresao je naš živote, privatno i poslovno, negirao je naš životni stil, našu multiaktivnost, nametnuo pasivu. No, Vesna Marić tvrdi da riječ pasiva za nju ne postoji. “Naravno da nas je virus sve poremtio, ali dok smo živi i zdravi, možemo da funkcionišemo. Meni je poremetio odlazak u Toronto i snimanje privatne ordinacije jedne Sarajke, dr. Biljane Kostović, znamo se sa Grbavice još od osnovne škole. Inače, snimila sam nekoliko emisija o našim ljudima koji žive i rade u inostranstvu za BHT1, u vrijeme kad je urednik Dokumentarne redakcije bio Haris Kulenović, moj predratni saradnik koji je postao i moj poslijeratni saradnik.”

Sa filmskom ekipom, Ednom i Sabinom Šunjić

Tamo gdje je stala, Vesna će nastaviti svoje filmske korake čim se pravi trenutak ukaže, a poznata je i po tome da često angažuje kolege iz rodnog grada. To potvrđuje i film Gledati istini u oči, urađen sa iskusnim i mladim saradnicima, a među kojima je i priznati i nagrađivani snimatelj Vanja Ban.

“Kad počinješ sa 45, šanse su male”

Vesna Marić ima status slobodnog filmskog radnika u Londonu, što može zazvučati privlačno, ali to, kaže, nije nikakva privilegija u Britaniji, kao što nije ni kod nas. Prisjeća se kako je došla u London sa 35 godina, skoro deceniju apstinirala od rada da bi podizala djecu, te se napokon vratila poslu sa 45 godina. Kad ovome doda da Velika Britanija dozirano izdvaja sredstva za kulturu, da se oko malih fondova umjetnici bore kao vukovi, danas hladno i racionalno percipira i osobni status freelancera.
“Kad počinješ sa 45, šanse su male. Trebalo se boriti da steknem neku poziciju kako bih počela snimati filmove. Bila sam sretna da radim tzv. community filmove, onda sam počela raditi dokumentarce za BHT1, a zadnjih godina snimam festivalske filmove. Učešće na festivalima daje smisao i satisfakciju, pa ako još dobiješ i nagradu, to je onda ekstra bonus. Do sada sam stekla jedanaest takvih ekstra bonusa i okačila ih na zid. Što se tiče engleskih kolega, oni koje znam su boemi, ne zanima ih odakle je ko, nego može li se s nekim raditi ili ne.”

Gracija 391, 12.6.2020.

Možda vas zanima

Nedavno objavljeno