U čemu je problem?

Muškarci razmišljaju jednostavno, kratko i brzo. Žene razmišljaju i razmišljaju – i vide probleme i tamo gdje ih nema. Šta možemo naučiti od muškaraca?

Nedavno objavljeno

Priredila: Aida Tabaković

Nedavno je mailom cirkulirao vic o muškarcu koji je nakon saobraćajne nesreće završio u bolnici sa teškim oštećenjem mozga. Novi mozak bio je prijeko potreban (okej, radi se o naučno-fantastičnom vicu!). Uglavnom, ljekar se obraća njegovoj supruzi i govori joj kako na “lageru” imaju dva mozga spremna za transplantaciju: ženski za 100.000 eura i muški za 200.000 eura. “Pa, pobogu, doktore, što je muški mozak toliko skuplji?”, pita supruga. A ljekar odgovara: “Jer je ženski već korišten.”

Možemo se šaliti oko toga da žene i muškarci razmišljaju različito, generalizirati postupke žena i muškaraca, ali činjenica je da žene često previše razmišljaju. Brinu oko svake sitnice, misli im beskrajno kruže oko istih stvari, osjećaju se odgovornim za sve, postavljaju hiljade pitanja i ne mogu navečer spavati. Psiholozi to nazivaju “upadanjem u zamke pretjeranog razmišljanja”. Knjige poput Zašto žene previše razmišljaju američke autorice Susan Nolen-Hoeksema istražuju zašto je upravo ženski spol sklon mučenjima vlastitim mislima, konstruisanjima i, uopće, upadanjima u zamke pretjerivanja.

Jedno je željeti…

Svakoj ženi je poznata sljedeća situacija: nova kolegica vas je već dva puta od jutros pogledala poprilično čudno, a šef je danas vrlo mrzovoljan. Naravno, mogli biste se otresti osjećaja da ova dva “stanja” imaju ikakve veze s vama. Možete sami sebi pojasniti da postoje stotine razloga zašto vas nova kolegica čudno gleda: možda je zaboravila naočale kod kuće, a šef je možda mamuran?! Ali, ne. Žene u glavama već vrte film u kojem nova kolegica uveliko špekulira kako će vam preoteti posao, jer joj je šef to već obećao, i sada ne zna kako da vam to saopći…

Žene u ovakvim trenucima nerijetko počnu reagirati nerazumno i nisu u stanju da se saberu. Ženski rod milion puta opominje sam sebe da ne bude uvijek tako pesimističan i poželimo da posjedujemo tu hladnokrvnost većine muškaraca. Ali, jedno je željeti, drugo je činiti: mozak sam, nekontrolisano, misli na ono što nas ljuti, rastužuje ili je samokritično. Jednostavno ga ne možemo isključiti.

Ženski rod milion puta opominje sam sebe da ne bude uvijek tako pesimističan i poželimo da posjedujemo tu hladnokrvnost većine muškaraca

Ili sljedeća situacija – skoro svaka žena je to osjetila: vani je hladno i tmurno, djeca su kod prijatelja, muž na putu kući, pada noć, djeca se ne javljaju, muž ne stiže. Sprava za mučenje je puštena u pogon i sve je brža! Sigurno se nešto desilo; kćerka tinejdžerka je sigurno sa onim 18-godišnjim delikventom iz susjedstva; sigurno ju je pokupio, odveo svojoj kući i upravo joj toči viski… Muž je doživio saobraćajnu nesreću ili je – još gore – sa ljubavnicom?! U sljedećem trenutku telefon zvoni, djeca se javljaju, vani se čuje škripa garažnih vrata – suprug je stigao. I crni oblak iznad glave se raspršuje. Možda vas je u tom trenutku malčice stid jer ste bili tako histerični i obećavate sami sebi da stvari  više nećete gledati tako crno. Ali kako, za Boga miloga?

Postati hladnokrvnija

Činjenica je da bi vam u ovakvim situacijama pomoglo kada biste razmišljali poput muškarca – ukoliko je šef mrzovoljan, vaš muški kolega, ukoliko bi se uopće zapitao zašto, samouvjereno bi pomislio: “Bilans je sigurno još gori nego prošle godine. Ako ovako nastavi, uskoro ću ja postati šef.” Ako djeca, pak, kasne, vaš suprug misli trezveno: “Sigurno će se brzo javiti da dođemo po njih.”

Posmatrati svijet na način na koji to čine muškarci može se naučiti. Muški način znači manje preispitivanja sebe i vlastitog života, te više podrazumijevanja stvari samih po sebi nego što to žene čine. Možda je utješno znati da ovaj način razmišljanja kod žena ima jasne razloge. Psihologinja Susan Nolen-Hoeksema ne vjeruje u medicinske uzroke kao što je, recimo, višak određenih hormona ili pojačanje opasnosti od “dumanja” u posebnim Mjesečevim fazama. Ona uzroke vidi u različitim ulogama žena i muškaraca. Konkretno: žene moraju raditi učinkovitije i često su manje poštovane u odnosu na muškarce. To, pak, jača sklonost ka pretjeranom i nerijetko negativnom ili čak autodestruktivnom pogledu na život. Obratno, muškarci često idu lakše kroz život, određuju i ostvaruju svoje ciljeve, a da pritom nerijetko nemaju previše obzira ni prema vlastitoj porodici. Manje frustracije – manje dumanja, tvrdi gospođa Nolen-Hoeksema.

Posmatrati svijet na način na koji to čine muškarci može se naučiti. Muški način znači manje preispitivanja sebe i vlastitog života

Razlog broj dva, prema njenom mišljenju, jeste potreba žena da se – mnogo više nego što to čine muškarci – definiraju kroz druge ljude i veze. Žene, dakle, više ovise o tome šta drugi misle o njima. Ako je suprug upadljivo tih ili ako prijateljica ne zove, žene postaju iziritirane, zatim nesretne i počinju ih okupirati zloslutne misli. Razlog broj tri za upadanje u stalne zamke u razmišljanju jeste snažno izražena emocionalnost kod žena. Osjetljivije reagiraju na negativne podražaje, snažnije suosjećaju sa drugima i više pate.

Zamislite svijet lijepim mjestom

Pomaže jako mnogo kada žena zna razloge zbog kojih si stalno probija mozak. Zašto kad telefon navečer zazvoni uvijek prije očekuje katastrofu nego sretnu vijest. Zašto dok leži pored svog muškarca koji hrče razmišlja o tome kako su se nekada voljeli i kako je u krevetu bilo uzbudljivije, te počinje da se pita kad su zadnji put oboje bili zaista sretni. I tu već postaje nesretna i počinje misliti o razvodu. Ova dubina osjećanja i dvostruko opterećenje u porodici i na poslu pojačavaju ovisnost o negativnom razmišljanju, što je ujedno i dodatni dokaz da žene mogu biti izuzetno ponosne na sebe kako uopće sve uspijevaju da urade.

Ipak, pretjerano razmišljanje oduzima snagu, opterećuje dušu. Autor i trener Peter Weissenfeld, specijalista za otklanjanje stresa i lični razvoj, napisao je knjigu Izlazi iz zamki pretjeranog razmišljanja. On potpuno pragmatično predlaže da pronađete neko “bezbrižno mjesto” na kojem se osjećate zaštićenim i da se brinete o “dobrom stanju”, dakle pravilno disanje, opuštanje tijela, smijanje. Onda dolazi teži dio, jer se odnosi na borbu protiv navika. Obično se ove zamke sastoje od unutrašnjih monologa koji proizilaze iz uhodane šeme razmišljanja i vjerovanja, a koji se stalno ponavljaju u našoj glavi. Ovo se mora okončati, neophodno je misliti pozitivno, praviti male korake u glavi, preuzeti aktivnu ulogu za sebe pri rješavanju problema. I najvažnije: izbjegavati stres i promijeniti svakodnevnicu. Najnoviji trend je pozitivno razmišljanje. Zadatak za svaku ženu i njen mozak. A upravo su u tome žene jako dobre: napraviti ovaj svijet lijepim mjestom za život!

Gracija br. 1, 22.4.2005.

 

Pročitaj još
Related

Severina među duhovima

Napisao: Emir Imamović Snimio: Faris Dobrača i AG Pik, Tref i...

Luna Mijović, najmlađa bosanska glumica: Prvo bolno filmsko iskustvo

Napisala: Una Kurtić Snimio: Emir Burlović Mnoga djeca sanjaju da će...