IVANA ĐORĐEVIĆ: Moja egipatska priča

Nedavno objavljeno

Toplo Crveno more, fascinantan podvodni svijet, pustinjske avanture i misterije piramida samo su neki od razloga zbog kojih se novinarka, blogerka i PR menadžerka Ivana Đorđević uvijek sa velikom željom vraća Egiptu

Egipat sam upoznala prije nekih 13 godina i zavoljela sam toplo Crveno more, predivnu klimu i, iznad svega, nasmijane stanovnike ove zemlje. Prvi put kad sam došla u Hurgadu bila sam toliko fascinirana da sam počela da vodim dnevnik i zapisujem šta sam sve vidjela u strahu da nešto ne zaboravim. Kasnije sam shvatila da je ono što vidiš u Egiptu nezaboravno iz više uglova, bez obzira da li gledaš kamerom, foto-aparatom ili srcem. Egipat se prostire na dva kontinenta, na Afriku gdje su gradovi poput Kaira, Aleksandrije, Hurgade, i Aziju kojoj pripada Sinajsko poluostrvo. Pošto sam išla više puta, obišla sam i pustinju Južnog Sinaja gdje sam išla u Manastir Svete Katarine iz 4. vijeka, mjesto poznato i po plamtećem grmu kupine u kojem se Mojsiju ukazao Bog. To je jedino mjesto na svijetu gdje ta vrsta kupine uspijeva. Zanimljivo je da su bezuspješno pokušali da je presade, jer uspijeva samo ovdje. Pustinjski safari je za mene nešto nesvakidašnje i što mi se čini da mogu uvijek. Iako se iz pustinje uvijek vratim prašnjave kose i lica, osjećaji ljepote i slobode su neprevaziđeni.

Lakoća postojanja

Od gradova koje pamtim tu je Kairo predivnih boja, možda jedan od tri grada na svijetu koji su me očarali. Obišla sam i Karnak, čuveni hram u Luksoru, koji je ostao očuvan i dalje na nekim mjestima ima pigmentisane boje urezane u Šumu stubova, kako se zove dio hrama. Podsjetiću da je baš tu sniman jedan film o Džejmsu Bondu iz doba Šona Konerija. Lakoća postojanja koja postoji u Egiptu meni je živi dokaz da materijalna dobra nisu presudna za sreću. Bez obzira koliko imaju, Egipćani su vrlo nasmijani, veseli i vjerovali ili ne – srećni. Njima ne treba ni lajf kouč, niti knjiga iz koje će da uče kako da se nose sa životom, jednostavno su srećni. Iz Egipta se uvijek vratim sa novom energijom. Ekskluzivno ljetovalište Šarm el Šeik nevjerovatno se izgradilo u posljednjih sedam godina koliko nije bilo na turističkoj mapi svijeta. Fascinantna mi je činjenica da sam za svoj rođendan drugog decembra plivala u čarobnom Crvenom moru. Iz menadžmenta Savoy hotela su mi priredili iznenađenje na brodu dok sam bila na ronjenju i cijela grupa pjevala mi je “divan dan” pred zalazak sunca, a onda su mi Egipćani otpjevali istu pjesmu i na arapskom. Nesvakidašnji osjećaj!

Nasmijan i ljubazan narod

Ima i nešto što mi se ne dopada. Cjenkanje! Niti umijem, niti imam živaca, niti me zanima, a to je način života i tradicija. Navikla sam da dobijem popust ako je nešto na popustu i to je to, ali ta tradicija ubjeđivanja mi nikako nije išla. Ne vjerujem u cjenkanje u turističkim mjestima jer sam sigurna da postoji donja granica koja, bez obzira na upornost, neće biti pređena u korist kupca. Ali, kao iskustvo mi je bilo simpatično. Naravno, predmeti od kože, zlata, srebra, tirkiza, čuvenog egipatskog pamuka mamiće vas da ih kupite, ali postoje i moderni tržni centri gdje su cijene fiksne i gdje ne morate da brinete da li ste talentovani za cjenkanje. Kuhinja je za moj ukus začinjena, ali vrlo jednostavna. I, naravno, slatkiši su veoma zastupljeni, ali razmišljam da su Egipćani zato toliko i srećni. Šećer definitivno umije da promijeni biohemiju čovjeku i da ga makar na trenutak učini srećnim, a kamoli ako su slatkiši tradicija. Dok još nisam imala djece, prilikom kupovine nekih suvenira, peškira i posuđa, prodavac me je pitao da li imam djece. Kao tradicionalna zemlja, Egipat se diči činjenicom da su mlada nacija, da svaka porodica ima barem troje djece, pa sam ja u očima prodavca izazvala takvo sažaljenje jer nemam dijete da je to za priču. Čak mi je dao i neku amajliju da što prije ostanem trudna. To nikad neću zaboraviti, jer meni je bilo normalno da se sa 25 godina posvetim karijeri, a da djeca dođu kasnije (kao što je ćerka i došla kasnije), u vrijeme kada se stabilizujem kao ličnost i trasiram svoj put. Kad se tog pogleda sjetim, pomislim koliko je nešto cilj i dostignuće u jednoj državi i kulturi, ne mora da znači da je i u drugoj. Ali, naravno, shvatila sam da je trgovac imao dobru namjeru s tom amajlijom. Evropljanke, pogotovo one plave kose, vrlo su im zanimljive. Nekada sam imala utisak da me gledaju kao božanstvo. Veoma se dive lijepim ženama, pogotovo ženama bijele puti jer je to rijetkost u njihovoj kulturi. Egipatske žene su izuzetno lijepe i njegovane, neke rade, a neke biraju da budu samo domaćice. Veoma su ljubazan i nasmijan narod.
Sve je orijentisano ka turizmu, od istorijskih lokacija do tura po gradu. Crveno more je raj za surfere, ronioce i pod zaštitom je države. Nema čupkanja korala, nema diranja ribica. Čitav podvodni svijet Egipta treba doživjeti i barem jednom zaroniti makar po površini, jer je u pitanju akvarijum kakav viđamo u slikovnicama. Istorijski, Egipat je dom jedne kraljice Kleopatre, tu su i tri čuvene piramide o kojima se raspredaju legende. Ipak, ako se nađete u Egiptu, probajte i urme u čokoladi, nargilu s ukusom sušene jabuke i obavezno sok od manga! Sviježe cijeđen. Egipat će se potruditi da vas raskošni hoteli, ljubaznost lokalaca i specifična suva klima, svaki put iznova vrate u ovu čarobnu zemlju!

Gracija CG 155, 12.4.2019.

Pročitaj još
Related

Kako smo proslavili Gracijin rođendan u Tuzli

Jeste, rođendan Gracije je bio u aprilu, ali su...

Sarajevski kiseljak za 130. godišnjicu građanima daruje besplatni koncert Petra Graše

Na ovaj slavljenički događaj, koji će značajno obogatiti ljetnu...

Vlada FBiH građanima daje vaučere od po 200 KM za odmor u BiH, ovo su detalji

Resorna ministrica Edita Đapo je nakon sjednice pojasnila da...

Posjeta kompaniji Galenika: Tradicija i inovacije

Kompanija i proizvodni pogoni smješteni su u Zemunu, a...