Napisala: Živana Jovančić
Snimio: Irfan Redžović
“Tamo gdje vječno sunce sja”, Makedonija je prvih majskih dana razapela kišobran. Pljuštalo je svuda, neprestano, a kroz magličasto sivilo i mokrim putevima stiže se i u Kruševo. Iako je radni dan, mnogi su doputovali kako bi obišli grob Toše Proeskog. Pred kućom u Ulici Tome Nikle stoje učenici i nastavnici skopske Osnovne škole “Kliment Ohridski”. Za njima će iz Bitole, Prilepa i tako redom.
Odnedavno, kuća porodice Proeski otvorena je za sve koji žele vidjeti gdje je Toše živio. Svakog dana kroz kuću prođe dvije hiljade ljudi! Iznenađenost ovim fenomenom ne može se sakriti, a Tošina sestra Dora Risteski na to kaže: “Ljudi dolaze sa svih strana. Mole, plaču, ne možeš da im zatvoriš vrata.”
Susret s Dorom, prethodno najavljen, bio je kratak. Razumljivo. Dok joj s razlogom predajemo neka izdanja Gracije, DVD-e Tošinog koncerta u Sarajevu 2006., a oko nas prolaze posjetioci, Dora nevoljko prihvata razgovor. Čak i kad se, saosjećajno, raspitujemo o zdravlju roditelja. “Teško je. Sve gore”, kaže ona. “Svakog dana idu na groblje. Tata stalno ide u manastir, mama je kod kuće. Ja sam uvijek ovdje. I tri Tošina druga koji nam pomažu. Prestala sam raditi, morala sam. Kako će se sve oko posla razriješiti, Bog će odlučiti”, kaže.
Ozbiljan i utučen izraz lica rječito govori da proteklo vrijeme od šest mjeseci nije nimalo ublažilo veliku tugu. Tiha je. Pravi pauze. Često uzdahne. Pali cigaru za cigarom. Vidi se, umorna je. Puno toga bolnog i teškog stalo je u život nakon tragične bratove smrti. Puno je tu i psihičkog opterećenja nastalog od pritiska javnosti, zanimanja i znatiželje svih. Čak i kad smatramo da je Toše bio jedinstven i drugačiji od svih, previše javnosti bilo je u tuzi što, sigurno, nije moglo doprinijeti da se ovoj porodici ne otežava bol.
Spomen-dom na groblju
Od naše zadnje posjete Kruševu, bilo je to u novembru za četrdesetodnevni pomen, ovaj mali makedonski grad sada je sav u znaku Toše Proeskog. Već u podnožju, kod trijange i biste borca NOB-a Nauma Naumovskog, gdje se razdvajaju putevi, jedan prema hotelu Montana, a drugi u centar grada, nižu se Tošini posteri. Njegove slike su u izlozima, u prodavnicama, na svim mjestima. Kruševo je u mislima sa sugrađaninom, cijela Makedonija misli na velikog humanistu i pjevača, kaže novinar i dopisnik MRTV Dimitar Daneski.
“Planirano je mnogo toga, ali najprije spomen-dom koji će biti u blizina groblja. Sredstva za gradnju obezbijedila je Vlada Makedonije. U spomen-domu bit će postavljeno kao muzejski eksponat sve što je vezano za Tošu, iz njegove kuće, sve što je ostavljano na groblju, slike, makete, plišana srca, medvjedići, brojanice, poruke, sve. Sada se radi i uskoro će biti gotov put do manastira sv. Preobraženja za koji je, također, Vlada obezbijedila sredstva. Put će biti osvijetljen, kao i krst visok 33 metra koji brojem simbolično podsjeća na godine Isusa Krista i bit će postavljen u blizini manastira koji je gradio Toše, na nadmorskoj visini od 1.650 metara, tako da se može vidjeti iz cijele Pelagonije”, kaže Daneski.
Već je izabran idejni projekat spomen-doma, dodaje rukovodilac Odjeljenja lokalnog razvoja Opštine Kruševo Kosta Mickoski, i kaže: “Za sada se ne može tačno reći ni kada će početi gradnja ni kada će biti završen spomen-dom. Međutim, građani predlažu da jedna ulica i trg dobiju ime po Toši Proeskom. Nedavno smo dobili i ponudu hrvatskog skulptora Borisa Staparca o izradi Tošinog bronzanog kipa koji bi bio postavljen u centru grada. Ništa još nije konkretizovano, a kad bude, o ovom prijedlogu odlučivat će ne samo opština već i roditelji i Međunarodna fondacija ’Toše Proeski’, zatim makedonska vlada i Ministarstvo kulture”, kaže Mickoski.
Osjetiti Tošinu dušu
Sve dok ne bude završen spomen-dom, svi koji u Kruševo dolaze zbog Toše Proeskog mogu posjetiti njegovu rodnu kuću. U Tošinom stanu, na spratu, sve je ostalo kao i kad je bio živ. Sada je samo više njegovih slika, svi instrumenti koje je svirao, okačene su bijela i zelena trenirka koje je najviše nosio. “Svi koji ovdje dolaze žele osjetiti Tošu. Tošini roditelji su veliki ljudi, shvatili su da je Toše do 16. oktobra 2007. bio samo njihov. Toše danas pripada svima koji dolaze na njegov grob. Zbog toga su roditelji dozvolili posjetu kući”, kaže bivši gradonačelnik Kruševa, sada predstavnik za pelagonijski region Ivan Andreski.
Interesovanje za Tošu je veliko, Kruševljani to svakodnevno vide, a novinar Daneski priča da je sada često vodič mnogim stranim kolegama iz Reutersa, Deutsche Wellea, Hrvatske, Srbije, koje zanimaju život, muzička karijera, sve o ovoj pop-ikoni našeg vremena.
“Tošu su prije naročito tražili ambasadori stranih zemalja u Makedoniji. Znali su da je poznat ne samo kod nas već i na Balkanu, željeli su zajedno s njim i s njegovom pjesmom realizirati neke međunarodne projekte, što se, nažalost, nije ostvarilo. Svjesni smo šta smo izgubili”, kaže Daneski.
Promocija i zaštita lika i djela tragično nastradalog makedonskog pjevača glavni je razlog nedavno formirane Međunarodne fondacije “Toše Proeski”. Za razgovor o prvim i najvažnijim ciljevima fondacije, čiji je osnivač porodica Proeski, a predsjednik Tošin otac Nikola, bilo je teško dobiti sagovornika u familiji Proeski. Izvršni direktor fondacije, Tošin rođak Andrej Nikoloski, izvinio se, jer se u vrijeme naše posjete nije mogao vratiti s puta. “Poanta fondacije je”, samo kratko informisao je novinar Daneski, “da se organizuje muzički festival u Kruševu i muzička akademija na kojoj će se školovati mladi muzički talenti!”
Gitara na Gumenju
Pruženo iznad grada, vratolomno strmog Kruševa, groblje Gumenje uvijek je puno svijeta. Najveći broj dolazi u dane vikenda. Tošin grob do sada je posjetilo devedeset hiljada ljudi. Bukete cvijeća sada mogu kupiti i na groblju, a žute i bijele voštane svijeće ostavljene su za sve posjetioce kod samog groba. Svuda okolo su vjenčići, ostavljene korpice Uskrsnih jaja, plišana srca, medvjedići, poruke za Tošu… Adrijana Gevgelija piše: “Tražim te. Ne nalazim te. Sanjam te. Zamišljam te. Dodirujem te. Do mene si. Blizu. Ali daleko. Volim te. Nedostaješ mi.” A izvjesni Boris Đepar bio je na groblju 19. marta 2008., ostavio gitaru i napisao: “Toše je imao veliko srce, puno ljubavi. Davao ga je svakome, a sada to podijeljeno srce živi za njega. I dok to živi, živjet će i on u nama.” Iva Naskovska napisala je: “Toše, volim te”, a istog sadržaja su i mnoge druge poruke, kao i one sa stihovima iz Tošinih pjesama. Jedna Makedonka ostavila je na groblju maketu crkve, a OU “Panajot Ginovski” iz Skoplja instalirala je tanka, visoka slova Tošinog imena napravljena od fino obrađenog drveta. “Svakog dana na groblju sakupimo mnoštvo poruka i stvari koje ljudi ostavljaju. Sve se čuva i sve će biti pohranjeno u spomen-dom kad bude gotov”, kaže jedan od dežurnih momaka.
Za spomen-dom čuva se i deset velikih paketa s hiljadama pisama i telegrama koji su stigli na adresu porodica Proeski. A u kafeu Planet, ispunjenom Tošinim fotografijama, sada vrlo popularnom jer je to bilo Tošino najdraže mjesto izlaska u Kruševu, nalazi se velika knjiga utisaka, teška deset kilograma! Napravile su je članice NVO Vješta zlatna žena i poklonile Planetu! Svi koji dođu žele da se upišu u knjigu. “Gostiju je sada mnogo više. Svi dolaze zbog Toše”, kaže konobar Nane Uni, koji, kao i ostali, nosi crnu majicu s Tošinim likom.
Tihi grad u planinama
Grad je izrastao na strmim padinama planine Baba. Okružen je drugim planinama, među kojima se izdvaja Buševo s 1.788 metara. Ovdje su znalci uvijek rado dolazili na skijanje. Udaljen samo 170 km od skopskog i 130 km od ohridskog aerodroma, ovaj makedonski grad ističe se i po najvećem broju sačuvanih kuća starinske arhitekture. Kruševljani danas ne žive bogato. I njih su opekle promjene tranzicijskih godina, zato većina mladih odlazi u Skoplje ili bira svijet.
Sve koji dolaze u Kruševo radi Toše Proeskog, predusretljivi građani ovog grada, njih oko 3.500, dočekat će ljubazno. Ne treba očekivati, ni tražiti blještavi zapadnjački sjaj, niti grubu komercijalnu materijalizaciju sjećanja na Tošu Proeskog. Gostima su na raspolaganju restorani, picerije, nekoliko kafića, hoteli Montana i Panorama. “Između njih se gradi treći hotel, koji je, ustvari, najstariji. Zvao se Ilinden, srušen je uveliko, a na njegovim temeljima niče novi. Nekada je bio u vlasništvu Montane, a prije nekoliko godina kupili su ga interesenti iz Skoplja”, kaže Goran Ginovski, zaposlenik hotela Montana. To zdanje, čuveno među Kruševljanima zbog Toše koji je ovdje napravio prve pjevačke korake, kao i po tome da je svima koji su došli na sahranu organiziralo besplatan smještaj, za samo 29 eura nudi noćenje s doručkom. Kod njih sada odsjedaju gosti koje dovode skopske agencije, moguće su preko hotela i direktne rezervacije. Do Kruševa se stiže autoputom ili cestom, pored prelijepih polja crvenih makova i bogatih vinograda.
One koji autima dolaze iz Bosne i Hercegovine čeka vožnja duga deset sati, sporo putovanje preko rupavih crnogorskih cesta i nekoliko graničnih prelaza. Jer, na prostoru bivše države ništa nije kao prije. Na prelazu u Kosovo čekaju dugi namotaji bodljikave žice, početne barikade u oba pravca tako da auti, jedan po jedan, prolaze između njih. Pored bornih kola, vojnih džipova KFOR-a i njihovih vojnika. Sada se susreće i više policijskih kola u nastavku puta. I bez saobraćajnog putokaza znali smo da Mitrovica nije Titova, a ovaj put smo saznali da nije ni Kosovska. Ovdje se malo zaviri u grad, da bi se na carinskom terminalu platilo pedeset eura za kosovsko osiguranje. Sigurni smo. Ništa nam se nije desilo. Vratili smo se od tamo “gdje vječno sunce sja”!
