Las Vegas
15.04.2010. u 10:02 sati


Putovanje

Las Vegas


Belma Čustović, menadžerica iz Sarajeva, posjetila je Las Vegas i za Graciju napisala reportažu o toj nezaboravnoj avanturi. Grad grijeha, blještavila, zapanjujućih hotelskih kompleska, poker-aparata i kockarske groznice koja nikada ne prestaje od putnika traži samo jedno obećanje – da će ponovo doći

Volim putovati. Svako putovanje, svaki prašnjavi pređeni kilometar hranio je zahtjevnog avanturistu u meni, pa makar samo do idućeg putovanja. No na tom prebukiranom letu Chicago – Las Vegas imala sam šansu podsjetiti se da svaki zalogaj gozbe zvane putovanje nije ukusan.
Ponekad vam koja mrvica zapne u grlu, u ovom slučaju zabuna oko rezerviranih mjesta i moja sreća da sjedim tik do prozora, dok je pretili bračni par koji je sjedio do mene okupirao svaki milimetar slobodnog prostora. Moja klaustrofobija bila je oduševljena i u punom jeku divljanja. Zanimljivo je kako pripadnici te nacije, inače viđeni kao veoma hladni i emotivno zatvoreni za dublja prijateljstva, dobiju poriv da vam u prepunim avionima ispričaju i najintimnije dijelove svog života. I tako uz razgovor sa saputnicom, koja se ipak pokazala kao draga i učtiva, dočekah kapetanovo obavještenje da s desne strane imamo priliku vidjeti svjetla Las Vegasa. Nisam osoba koju se lako može impresionirati, pogotovo uzimajući u obzir brojna putovanja i doživljaje, no pogled na hipnotizirajući gigantski light show kojim nas je grad pozdravljao sa zemlje, oduzeo mi je dah. Bilo je nemoguće povjerovati da je prije samo 60-ak godina na tom mjestu spavala pustinja. Mislim da čak ni Benjamin “Bugsy” Siegel, jedan od očeva Las Vegasa, nije mogao naslutiti da će se iz pustinje i njegove vizije razviti upravo ovolika oaza kapitala.

Grad porodičnog grijeha

Iskrcali smo se s aviona, jedni sa zvijezdama, a drugi sa znakom dolara u očima. Hipnotička omama u kojoj je ovaj grad držao američku javnost imala je nekoliko transformacija u svojih 60-ak godina postojanja, otkako je Bugsy sagradio “Flamingo”. Kada su šezdesete odzvonile kraj i zemlja još bila pod uticajem vijetnamskog rata, kazina su trpjela smanjene posjete, pa se, pošto uvijek postoji plan B u Vegasu, strategija promijenila, mijenjajući imidž Vegasa od identiteta Sin Cityja (grad grijeha) u Disneyland s kazinima. Iako turisti nikada nisu prestali dolaziti, ovaj potez je omogućio ponovni porast njihove brojnosti. I onda, kada je ta Disney porodična atmosfera počela izlaziti iz mode, grad je ponovno doživio metamorfozu, spajajući Sin City iz početne legende s pitomijim zabavama za cijelu porodicu, dodajući još i veliku dozu holivudskog blještavila.
Neki su ovdje uspjeli naveliko, neki ne, ali uvijek je postojala nada za novim prilikama koje čekaju iza ugla. Na to obećanje novih prilika podsjetili su nas poker-aparati koji su krasili McCarran aerodrom, strateški postavljeni da vam skrate vrijeme dok čekate  prtljag. Iste aparate mogli ste naći u svakoj prodavnici, apoteci ili čak McDonaldsu.
Nedostatak taksija ispred aerodromske luke primorao me da se do hotela vozim limuzinom. Riskirajući da izgledam kao snob, moram priznati da sam se osjećala ugodno, jer, prolazeći kroz sav taj glamur, ništa manje od limuzine ne bi bilo ni prikladno.
Hotel Ceasar’s Palace je potpuno opravdao svoje ime: od zaista grandioznog ulaza, arhitekture, mnogobrojnih kipova – kopija najpoznatijih djela rimskog, starogrčkog i renesansnog doba, stila i elegancije 40-ih godina, te pogleda iz moje sobe, koja se nalazila u dijelu hotela prikladno nazvanom Emperor Tower. Samo obilazak hotela je trajao čitav dan. Forum Shop s buticima raznih svjetskih dizajnera u starorimskom ambijentu, restoran Planet Hollywood u obliku koloseuma, hotelske podzemne prostorije s nebom naslikanim na stropu, kamenim pločnicima, fontanama i minijaturama rimskih građevina, te ogromni vanjski bazen s toplom vodom, popločan motivima drevne Grčke i opasan rimskim kolonama, odavali su savršeno usklađen spoj starog i novog. Bez obzira da li maštate o drevnim vremenima ili modernom luksuzu, ne biste mogli a da se ne osjećate kao da upravo proživljavate tu svoju fantaziju.

Dozvoljeno pušenje

No, čuda ne prestaju tu. Netipično za SAD, kojima caruju zabrane pušenja na javnim mjestima, u ovom gradu pušenje je dozvoljeno. Također, ne morate sjediti u ugostiteljskim objektima dok ne dovršite svoje piće: nakon što ste platili ceh, svoju čašu ponesete sa sobom u šetnju. I tako sa čašom u jednoj i cigaretom u drugoj ruci, prošetah hotelom veličine jednog prosječnog bosanskog grada, od koncertne dvorane Celine Dion, fan-shopa Eltona Johna do noćnog kluba Pure u kojem su upravo gostovale Pussycat Dolls. Nakon iscrpnog obilaska pogledala sam na sat i bila iznenađena činjenicom da je već četiri sata ujutro. U gradu koji nikada ne spava i sve je otvoreno non-stop, vreva turista je uvijek istog intenziteta, pa je lako izgubiti osjećaj za vrijeme.

Nezainteresirani lavovi

Naredne dane provela sam u obilasku ostalih hotelijerskih čudesa koji su se nalazili na Las Vegas Stripu: od Luxora, sagrađenog u obliku piramide i ukrašenog motivima drevnog Egipta, Pariza – koji je imao sve od Eiffelovog tornja do Champs-Élyséesa, Venecije – gdje sam se provozala na gondolama ispod Mosta uzdaha, Aladina u obliku sultanske palače, New Yorka s kipom slobode i zabavnim parkom, Bellagia, gdje smo uživali gledajući vodeni show koji je bacao mlazove dvjestotinjak metara u zrak, te MGM-a, gdje smo šetali ispod pravih lavova koji su nas nezainteresirano promatrali kroz pleksiglas. Posjetila sam i Tropicanu, koja ima umjetnu tropsku šumu i vulkan, te se skrasila na predstavi ispred Treasure Islanda, gledajući borbu gusara i potapanje galija.
Bilo je previše zanimljivosti da bi sve moglo stati u sedam dana. Uspjela sam u raspored uvrstiti i vožnju helikopterom kroz kanjon, par nezaobilaznih zabava uz svjetski poznate DJ-eve, posjet centru za historijska istraživanja, gdje među aristokratskim prezimenima pronađoh i svoje. Tek pred kraj boravka sjetila sam se da je ovo mjesto prvenstveno bilo namijenjeno kockanju, te odlučila okušati sreću u prepunom kazinu gdje mi je fortuna bila veoma naklonjena, valjda uinat čvrstoj odluci da to bude i početak i kraj moje kockarske karijere.
Napustila sam Vegas zadovoljna, ali nisam uspjela pobjeći osjećaju razočarenja što odlazim. Turistički gurui obavili su dobar posao, omogućujući da se u tom gradu osjećate kao zvijezda, bez obzira kojim budžetom raspolažete, pa ako i ne postanete ovisni o kocki, sigurno ćete podleći osjećaju lagode i avanturizma. I istina je: ono što se desi u Vegasu – ostaje u Vegasu. A vi otputujete s čvrstim obećanjem samom sebi da ćete se barem još jednom vratiti.  

(Gracija 73, januar 2008.)
Povezani tekstovi
Najnovije iz kategorije
Moja Indija Darko Rundek
Moja Indija
Zis iz vanderfol!! Val Thorens
Zis iz vanderfol!!
Putovanje u Haydom U podnožju Kilimandžara
Putovanje u Haydom
Stockholm Reportaža
Stockholm