Pretplati se

AZZEDINE ALAÏA – KOLEKCIJA TATI

Drugi pogled na modu

Osamnaestog novembra navršavaju se dvije godine od smrti Azzedinea Alaïe. Tim povodom, naša suradnica u Parizu obišla je izložbu koja slavi lik i djelo ovog čuvenog modnog dizajnera uz poseban akcenat na kolekciju Tati, inspirisanu djelima američkog slikara Juliana Schnabela

Napisala i snimila Amra Zvizdić

Azzedine Alaïa, poznat pod nadimkom „kralj pripijenosti“, bio je znatiželjan čovjek. Modni dizajner tuniških korijena volio je istraživati sve što mu se činilo novo i legendarno. Bio je tajnovit, inovativan, i iznimno buntovan. Desetljećima je živio u Parizu, sve do svoje smrti 18. novembra 2017. godine. Tvrdoglavo je odbijao sudjelovati u pariškoj sedmici mode, organizovati modne događaje i marketinške kampanje. Annu Wintour je nerijetko javno ismijavao zbog lošeg ukusa i nedostatka stila, Karla Lagerfelda je optuživao za karikaturalno svaštarenje. Po cijenu zatvaranja svoje modne kuće, insistirao je posao voditi po vlastitim principima, uvijek slušajući intuiciju za koju je smatrao da je nepogrešiva. Svoje kolekcije predstavljao je prema vlastitom rasporedu, gotovo uvijek u intimnom ozračju svog ateljea u pariškoj četvrti Marais. Takav vid djelovanja kupce i medije nije odbijao. Naprotiv, činio ga je posebnim i intrigantnim. Njegov svestrani interes za umjetnost, arhitekturu, muziku, književnost i različite kulture često ga je dovodio do novih spoznaja o prolaznosti vremena, te savremenog dijaloga o društvu i svijetu u kakom živimo. Simbioza umjetnosti i mode − bliskih, ali odvojenih kategorija − ostavila je traga na njegov pristup u dizajniranju visoke mode.

Vjeran sebi

Sve do 1981. godine, Alaïa je uživao u svom ekskluzivnom modnom statusu, izrađujući isključivo haute couture odjevne komade ne obazirući se na trendove u industriji, vremenske rokove, niti način na koji su druge modne kuće oglašavale svoje kolekcije. Njegova mala, ali jedinstvena radionica u ulici Rue de Bellechasse godinama je njegovala nešto fascinantno − skupu garderobu za francuski mondeni svijet koji nije mario za to što je Alaïa najveći buntovnik unutar uređenog, pomalo strogog svijeta mode. Visoke cijene su, u njegovom slučaju, bile garancija za visoku kvalitetu. To ga je, na koncu, i podiglo na pijedestal u modnim krugovima. Ipak, godinu dana kasnije, nakon što je početkom 1982. godine predstavio svoju prvu prêt-à-porter liniju pod nazivom Alaïa Paris, njegov pristup modnom dizajnu je postepeno evoluirao, što mu je priskrbilo sasvim novu klijentelu u Francuskoj, ali i diljem svijeta. Novi pristup u radu rezultirao je i značajnim priznanjem: modnim Oskarom za najbolji dizajn, koji mu je dodijelilo Ministarstvo kulture Republike Francuske. Ipak, to ga nije učinilo previše komercijalnim. Čak i sa ove vremenske distance, čini se da ništa iz linije Alaïa Paris nije bilo jeftino, niti previše dostupno. Ostao je vjeran sebi, uvijek balansirajući između umjetničkog i modnog izričaja, te uvijek beskompromisno posvećen kvaliteti odjeće koju izrađuje.

Samim tim, modni svijet nije bio pretjerano iznenađen kada je 1991. godine predstavio svoju novu, avangardnu kolekciju u kojoj se ogledao novi ritam vremena i dizajnerska vizija koja ga je opet vodila korak ispred njegovih savremenika. Modna kuća Alaïa je te godine postala bogatija za još jednu nevjerovatnu kolekciju inspirisanu umjetničkim djelima slikara Juliana Schnabela − kolekciju Tati, koja je visoku modu prvi put prenijela na ulice. 

Upravo je ova kolekcija predmet nove izložbe organizovane unutar Asocijacije Azzedine Alaïa. Izložena u tri zasebna prostora, postavka uključuje retrospektivni zid posvećen liku i djelu preminulog dizajnera, potom tri slike Juliana Schnabela i modne ilustracije Thierryja Pereza, te dvadeset i četiri odjevne kombinacije predstavljene u proljeće 1991. godine. Po obilasku izložbe, dolazimo i do zamračene prostorije u kojoj se prikazuje film sa modne revije, obogaćen animacijama Thierryja Pereza i insertima iz videospota Kylie Minogue za pjesmu Rhytm of Love u kojima Minogue nosi jednu od crveno-bijelih Tati kreacija. 

“Sve je zapravo zasluga mog prijatelja Juliana”, izjavio je Alaïa za medije po predstavljanju sada već čuvene kolekcije. “On je želio naslikati radove na posebnoj vrsti platna. Koristio se prepoznatljivim, kariranim materijalom koji je sinonim za robnu kuću Tati. Svijet ulice je povezao sa svijetom visoke umjetnosti. Tada sam poželio da i ja učinim nešto što će svijet ulice povezati sa svijetom visoke mode u kojem boravim.”

Spajanje nespojivog

Robna kuća Tati sinonim je za pristupačnu garderobu i niske cijene. Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, bila je to popularna adresa za parišku radničku klasu koja je tragala za jeftinim odjevnim komadima i raznoraznim potrepštinama za kuću. Historija modne kuće Tati neizostavan je dio historije Pariza − ona je neodvojivi dio užurbanog, demokratskog pulsa grada. Za Alaïu, ona je predstavljala njegov vlastiti, trnoviti put od Tunisa do Francuske. 

Po dolasku u francusku metropolu, Alaïa je živio skromno. Živjeći u četvrtima radničke klase, na ulicama je svakodnevno viđao prepoznatljive karirane Tati kese. I sam bi, po povratku u Tunis, svoj prtljag do vrha ispunio stvarima kupljenim u ovoj robnoj kući. Bili su to pokloni za njegovu porodicu i prijatelje, jedini koje im je u to vrijeme mogao priuštiti. Spojiti ova dva naizgled nespojiva svijeta − pristupačno i nepristupačno, visoku i uličnu modu, radnički i buržoaski svijet − bila je za njega snažna motivacija. U pregovorima sa robnom kućom Tati, kada je preuzimao pravo na korištenje njihovog prepoznatljivog kariranog printa, saznao je da njen osnivač bio njegov sunarodnjak. Dodati tunišku notu u kolekciju bio je dodatni razlog za ponos. Crveno-bijeli Tati print obogatio je prstohvatom crne i teget plave boje. Potom se odlučio da komade iz kolekcije ponudi na prodaju ovoj robnoj kući, po ekstremno niskim cijenama, te da svim kupcima te sezone pokloni i limitirano izdanje torbi, pamučnih majica i espadrila. 

Kraj jedne modne ere

Ovaj spontani, svježi pristup modi doveo ga je do titule pokretača onoga što će kasnije postati poznato kao novi model modnog marketinga − spoj visoke i ulične mode. Kada su ga, nekoliko godina kasnije, upitali kako je ova kolekcija uticala na njegovu dizajnersku misao, izjavio je da mu je pružila “drugi pogled na modu”. 

“Ono što je za mene bilo posebno uzbuđujuće jeste staviti svoje ime, kao sinonim za ekskluzivnu modu, uz robnu kuću koji predstavlja potpuni opozit. Želio sam ljudima koji sebi ne mogu priuštiti moj dizajn ponuditi nešto što je kvalitetno i na taj način im omogućiti da se dobro odjenu”, izjavio je Alaïa nakon revije, te dodao kako smatra da će upravo ova kolekcija jednog dana zaslužiti prefiks “legendarna” u historiji mode. 

I, bio je u pravu! Oduševljena publika skandirala je njegovo ime po završetku revije. Naomi Campbell, Iman, David Bowie i Kylie Minogue bili su samo neki od njegovih vjernih klijenata i klijentica koji su mu pohrlili u zagrljaj i čestitali na modnoj revoluciji. Bio je to hrabar dizajnerski potez, onaj na koji bi se vjerovatno samo Alaïa i usudio. Ipak, iz današnje perspektive, jasno je da je Alaïa koračao pionirskim stazama, te da je u svojoj želji za uspjehom zaboravljao na strah od neuspjeha. U izloženim kreacijama jasno uočavamo kvalitet izrade koji je vidljiv i u najsitnijim detaljima. Alaïa je bio vrsni konstruktor, modni dizajner sa nepogrešivim osjećajem za proporcije koji je žensku siluetu doveo do savršenstva, te vizionar u čijem se radu ogleda na hiljade sati koje je proveo izučavajući zanatske vještine krojenja. 

Da je njegova smrt označila kraj jedne modne ere jasno je iz svega što je uslijedilo u posljednje dvije godine. Modna kuća Alaïa danas puni stranice svjetskih modnih časopisa, one rezervisane za reklame i promotivne kampanje. Postoje glasine da će nova kolekcija iduće godine biti prikazana na pariškoj sedmici mode. Na društvenim mrežama primjećujemo da su glasniji no ikad prije. Ipak, u Asocijaciji odzvanja eho prošlih vremena. Unutar prozračnih, visokih zidova, njeguje se uspomena na jedinstvenog modnog dizajnera čija vizija ostaje upamćena kao neponovljiva. Od stidljivih prvih koraka u svijetu mode, kada je svojom tajnovitom genijalnošću osvojio srce Grete Garbo, pa sve do 2008. godine kada je u svojoj drugoj domovini, Francuskoj, odlikovan prestižnim viteškim ordenom Chevalier de la Légion d’honneur, Alaïa je ostao isti čovjek − vjeran sebi i životnim principima i vrijednostima koje je njegovao do smrti. Kolekcija Tati, više nego bilo koja druga, svjedoči upornosti jednog čovjeka da, uprkos svim društvenim i političkim previranjima, ostane svoj.

Gracija 381, 15.11.2019.