Pretplati se
Država BiH je izdala svoje građane

ARIJANA SARAČEVIĆ HELAĆ

Država BiH je izdala svoje građane

TV novinarka i autorica brojnih dokumentarnih serijala i priča, Arijana Saračević Helać, u komentaru društvene zbilje secira našu svakodnevnicu, podsjeća kako smo i sami ne tako davno bili u koži migranata, prisjeća se uvreda kojim ju je “počastio” službenik Predsjedništva BiH te smatra kako se političke promjene mogu desiti samo uz sveopći bunt

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Zlatan Menković / Spektroom

 
Police novinarke Federalne televizije Arijane Saračević Helać (55) prepune su priznanja, i to vrlo impresivnih. Nekadašnja ratna reporterka, danas autorica dokumentarnih serijala i filmova, nositeljica je Svjetske nagrade za hrabrost koju International Women’s Media Foundation dodjeljuje ratnim reporterima, zatim nagrade za najboljeg svjetskog reportera 1993. godine, dobitnica je Zlatnog ljiljana, a njoj najvažnije priznanje je ipak ono koje joj je u maju 2019. dodijelilo Društvo novinara BiH – TV novinarka godine. “Došla je u teško vrijeme i od mojih kolega, a nekako sam je osjetila kao nagradu svih nas, jer nikada nije bilo teže raditi i zarađivati ovu našu crkavicu”, kaže.
Nakon četvrt vijeka provedenog u informativnoj redakciji, Arijana proteklih nekoliko godina vrlo plodonosno i predano djeluje u Dokumentarnom programu Federalne televizije. Njezini su novinarski TV prilozi često znali mijenjati sudbine ljudi, dok sada kroz dokumentarni ugao progovara o važnim periodima bh. historije, tematizirajući priče onima koji su ostavili svoj pečat u vremenu u kojem su živjeli. Takav je i dokumentarac Bosna, prikazan u aprilu, povodom 40-godišnjice najvećeg uspjeha ovog košarkaškog kluba, sjajan prikaz priče jedne šampionske generacije, ali i presjek društva i politike. U svojoj je karijeri intervjuirala i snimila na hiljade ljudi. Rođena Jajčanka, koja je karijeru započela na Radiju Jajce, te nastavila na tadašnjoj Televiziji Sarajevo, majka je dvojice sinova, Džana (24) i Adija (18), koje ima u braku sa snimateljem BHT-a Mirsadom Helaćom. 
 
Razgovaramo na dan kad je zastupnica Naše stranke u Federalnom parlamentu Sabina Ćudić predočila javnosti fotografije vezane djece iz Zavoda za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine u Pazariću te ukazala na užasan tretman štićenika ove ustanove. Kako trebamo reagirati kao građani?
– Pazarić i slični Pazarići postoje decenijama. Dakle, to su ustanove koje se uglavnom drže daleko od nas “normalnih”. Potresne fotografije koje ovih dana gledamo, dakle, nisu ništa novo. Moja kolegica Nerminka Emrić radila je prije deset godina niz priča za Federalnu televiziju o stanju u Zavodu Pazarić, no reakcije u javnosti bile su sramno mlake. Podsjećam da su tada hrabro pred kameru stale uposlenice Zavoda i tražile pomoć. Direktno su prozvale direktoricu Zarfu Dupovac, a onda i direktora Jasmina Ćerimagića. Svjedočile su kako se određeni krugovi ljudi bogate na račun štićenika i te djece. Svi su zažmirili pred ovim očajem, a epilog priče je bio da su uposlenice koje su se usudile izaći u javnost brutalno kažnjene. Znači, u BiH se istina kažnjava. Meni je kao ljudskom biću ponižavajuće da postoje institucije gdje se u 21. vijeku dječica vežu bez obzira na kompleksnost potreba, da u jednoj sobi živi i po desetak njih, da žive kao roboti i nemaju ništa za što bi rekli ovo je moje – moja majica, slika, češalj... Da nemaju roditeljske ljubavi.
Kako promijeniti i šta promijeniti da nam se ovo ne bi dešavalo?
– Mi moramo u našoj svijesti stvarati drugačiju humaniju percepciju da osobe s invaliditetom ne doživljavamo kao bolest, da ih asimiliramo u društvo. Znači, svakoj osobi moramo pružiti dostojanstvo, odvojiti ovakve ustanove od stranačkih hobotnica, jer samo tako možemo živjeti u pravednom društvu koje će biti sposobno da zaštiti manjinska prava. Dakle, nije dovoljno prestati ih vezati za radijator i opijati teškim lijekovima.
Mislite li ponekad da je stanje danas gore negoli je bilo u ratu? Tad smo bar imali nadu da će sve to jednom završiti...
– Svi to mislimo i osjećamo. Država BiH je izdala svoje građane, skoro ubila, uzela im vrijednosti i dovela ih do siromaštva. Prestali smo se ubijati, ali ništa nismo uradili za našu djecu kako bi njima bilo bolje. Samo da odu što prije ovi koji ne razumiju da moramo razgovarati, praviti kompromise i biti socijalno osjetljivi.
Politika nam kroji sudbinu na našu štetu. Šta se može promijeniti, kako to da se još nije iskristalizirala kritična masa koja bi mogla donijeti promjene?
– Mi moramo da kreiramo društvo s kritičkim mišljenjem, da u javni prostor vratimo našu stvarnost, da vidimo gdje smo i šta smo u odnosu na Evropu i svijet. Moramo prestati razmišljati da smo nemoćni. Mi naše živote moramo uzeti u svoje ruke i biti jači od dnevnih političkih prepucavanja. Politika je puno kompleksnija nego što mislimo. Politika je filozofija i zato nam treba u javnom diskursu.
Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 382, 29.11.2019.