Pretplati se
Kvalitet glume je uvijek na prvom mjestu

NATHALIE CHERON

Kvalitet glume je uvijek na prvom mjestu

Ugledna kasting direktorica Nathalie Cheron u karijeri je sarađivala s rediteljima poput Roberta Altmana, Normana Jewisona, Dannyja Houstona i Luca Bessona, birala glumce za filmove kao što su Bourneov identitet, 96 sati i Malavita a za Graciju kaže kako se posao kojim se bavi može opisati samo jednom riječju – prilagođavanje

Razgovarala Amra Zvizdić
Snimci Sarajevo Film Festival 2019 i privatni album

 

Nakon sudbinskog susreta s francuskim redateljem Lucom Bessonom koji ju je uveo u svijet filmskog kastinga, Nathalie Cheron postala je jedna od najznačajnijih kasting direktorica u svijetu. Kaže da je proživjela barem tri života prije nego je zakoračila u svijet filmske industrije, ali da joj ovaj trenutni predstavlja život koji vrijedi živjeti. Za sebe tvrdi da je oštra na jeziku, da prkosi muškoj dominaciji u filmskoj industriji, te da se usudi reći istinu po svaku cijenu. Članica Međunarodne mreže kasting direktora i direktorica (ICDN) boravila je u Sarajevu kao gošća Sarajevo Film Festivala. Za trinaest odabranih glumaca i glumica iz BiH i zemalja regiona održala je masterclass na kojem im je otkrila male tajne dobre glumačke prezentacije, te pružila neprocjenjive savjete za prve korake ka izgradnji međunarodne karijere. Biografija Nathalie Cheron je impresivna. U posljednjih petnaest godina radila je kasting za preko 100 dugometražnih filmova, uključujući Bourneov identitet, Malavita (The Family), 96 sati (Taken) i Lucy. Sarađivala je s uglednim redateljima poput Roberta Altmana, Normana Jewisona, Dannyja Houstona i Luca Bessona. U dodjeli uloga za filmska ostvarenja oslanja se na bogato iskustvo i intuiciju. Njezina borba za ravnopravnost se odvija unutar industrije. Kao istinska feministica, kroz angažman u Asocijaciji ARDA radi na poboljšanju tehničkih, umjetničkih i etičkih uslova rada u filmskoj industriji. Život i rad Nathalie Cheron usmjereni su ka istom idealu− slobodi. Za Graciju, Cheron govori o svom doživljaju Sarajeva, potencijalu domaćeg glumačkog talenta, šansama za proboj na međunarodno tržište i promjenama koje se trenutno odvijaju unutar filmske industrije. 

 

Nathalie, ovo je vaša prva posjeta Sarajevu. Kakvi su utisci?

– Sjajni! Voljela bih da sam imala više slobodnog vremena da istražim grad. U pauzama između poslovnih obaveza, prošetala sam starim dijelom grada, obišla neke pijace i prodavnice, iskusila svakodnevni život građana i građanki Sarajeva. Ima nešto tako snažno u ovom gradu, i sigurno je to posljedica minulog rata. Gledajući sve te predivne zgrade i fasade na kojima još postoje tragovi od metaka, osjetila sam nešto posebno. Nisam to prije doživjela. Imala sam sreću da budem rođena u miru, kao i moja djeca, i iskreno se nadam da nikada nećemo doći u stanje rata. Mislim da bismo sve one koji tako žustro zagovaraju Brexit trebali dovesti u Sarajevo da im pokažemo šta je zapravo smisao Evrope. Znate, ništa nije slučajno. Ovog ljeta, časopis Le Monde objavljuje seriju članaka o različitim temama. Nekoliko dana pred moj dolazak ovdje, objavljen je fantastičan tekst o Sarajevu. Čitajući ga, naučila sam ponešto o jedinstvenosti ovog grada, različitim religijama i narodnostima, ljudima koji su ovdje živjeli zajedno stoljećima unazad uprkos svojim različitostima. Raduje me što vidim da i danas žive na isti način. To mi pruža nadu. Nije lako doći do Sarajeva, nema direktnih letova i presjedanja su mučna. Ali, kada stignete, sva muka se isplati. Ovdje vas malo i razmaze, moram priznati (smijeh). Imala sam priliku uživati u različitim okusima tradicionalne kuhinje i ribljih specijaliteta, ali i mirisima poput niche parfema londonske kuće Ormonde Jayne koji sam dobila na poklon prve večeri. Uživala sam i u razgovoru s ljudima, to je neprocjenjivo. Sigurno ću se vratiti i odvojiti vrijeme da malo bolje upoznam Sarajevo i ostatak Bosne i Hercegovine. Želim iskusiti ovaj region i njegove prirodne ljepote. Radujem se tome. 

Kao članica ICDN-a, učestvovali ste u seriji radionica organizovanih u sklopu Sarajevo Film Festivala. Kako biste opisali to iskustvo?

– Da, sa svojim kolegama i kolegicama sam imala priliku raditi sa grupom sjajnih i talentovanih glumaca i glumica. Održala sam i jednu zasebnu radionicu s trinaest članova i članica te grupe. Radili smo skupa oko tri sata, ali to mi je bilo nedovoljno. Voljela bih da sam s njima mogla provesti barem dva dana. Ono što su mi pokazali je izuzetno visok nivo glume, i to me zaintrigiralo. Došli su pripremljeni i potpuno me iznenadili. Jako sam entuzijastična po pitanju nastavka naše saradnje. Kvalitet njihove glume je odličan i sigurna sam da ih očekuju sjajni projekti u budućnosti. 

Kada je riječ o međunarodnim projektima, koje savjete ste im dali?

– Voljela bih da sam provela više vremena s njima. Jedino tada bih mogla da ih usmjerim na neke specifične projekte. Međutim, učestvovali su i u radionicama mojih kolega i kolegica i znam da su ih savjetovali na ovu temu. Znate, kada radite sa jednom Corinnom Glaus iz Švicarske ili Sophiom Dimopoulou iz Grčke, to je neprocjenjivo iskustvo. Svaka država je drugačija i svako tržište diktira svoja pravila. Na kraju krajeva, i svaka kasting direktorica i direktor imaju različite kriterije. Međutim, kada je riječ o projektima koji se odvijaju na engleskom jeziku, a takvih je mnogo, mislim da bi svima njima dobro došli časovi usavršavanja jezika. Jer, kada imate snažan akcenat, kada vam izgovor riječi nije savršen, onda vam preostaju samo uloge “loših ljudi” u filmovima i serijama, uloge Rusa, Albanaca, Ukrajinaca i sl. 

To je zasigurno limitirajući faktor?

– Svakako! Što više budu radili na sebi, što više diverziteta pokažu, bit će zanimljiviji. Naravno, ne očekuje se od svakoga da engleski jezik priča savršeno. Nesavršeni izgovor postaje problem kada radite s američkim redateljima, producentima, pa čak i distributerima. Svi oni traže “čisti” jezik koji će se lako čuti i razumjeti. Publika mora biti zadovoljna. Zapravo, niko nikad nije u potpunosti bilingualan, osim ako nije rođen u Americi ili ima jednog ili oba roditelja kojima je engleski maternji jezik. Međutim, na tome se mora raditi. Većina glumaca i glumica s kojima sam radila u Sarajevu savršeno govori engleski jezik. Akcenat im je problem i to je nešto na čemu moraju raditi kako bi im se otvorilo više mogućnosti. 

Kako izgleda jedan dan u životu kasting direktorice?

– Ako bih upotrijebila samo jednu riječ, to bi bilo prilagođavanje (smijeh). Kasting direktori i direktorice se uvijek prilagođavaju redatelju s kojim rade, jer svaki redatelj je drugačiji i traži nešto drugačije. Njihova je odluka finalna, ali ne predajem se bez dobre bitke. Dajem svoj maksimum da ih uvjerim da je moj izbor dobar. 

Kakvu vrstu glume preferirate?

– Generalno govoreći, volim glumce koji marljivo rade, koji su iskreni i pošteni. Znate, glumci su profesionalni lažovi. Ali, moraju ipak biti iskreni i uvjerljivi u svojim lažima. Mi u njihove laži vjerujemo, one u nama izazivaju emociju, pokreću nas. Bilo da je riječ o drami ili komediji, moraju biti 150% iskreni. To je ono što volim. I, volim glumce koji su prvenstveno dobri ljudi. 

Da li na koncu emocija prevagne? U moru talentovanih glumica i glumaca, da li se nerijetko traži više od dobre glume?

– Kvalitet glume je uvijek na prvom mjestu. Ali, ljudska strana je izuzetno bitna. Morate imati na umu jednu činjenicu, i to stalno ponavljam redateljima s kojima radim, a to je da ćete vi s tom osobom morati provesti osam sedmica života. Ključno pitanje je da li želite provesti toliko vremena s tom osobom? To vam je kao ljetni kamp, svi se moraju slagati dobro da bi atmosfera bila dobra. Moj posao podrazumjeva da nađem najboljeg glumca ili glumicu za određenu ulogu, ali također podrazumjeva da odaberem osobu koja će biti dobar dio tima. Tim mora sjajno funkcionisati. Srećom, ja već poznajem svoje tržište i otprilike znam ko je kakva ličnost. Pokušavam svima olakšati život na način da predvidim ko bi činio dobar tim, koji glumac ide uz kojeg redatelja i vice versa. Pravilo je da želite raditi s dobrim ljudima. Izuzetak pravim samo kada je riječ o apsolutnom genijalcu. Dobro, loš je čovjek, težak je za saradnju, ali sjajno glumi. Na moju veliku sreću, takvih slučajeva je baš malo. 

“Mi, kasting direktorice i direktori, smo u sjeni. U isto vrijeme, mislim da bi nam malo svjetla dobro došlo. U teoriji, mi smo ti koji otključavaju prva vrata. Zato smo tu, da pružimo novim talentima priliku da zakorače u ovaj svijet”
 

Dakle, ako situacija zahtijeva, postajete i psiholog?

– Upravo. Kada jedan glumac dođe na kasting mi želimo vidjeti njegovu glumu, ali isto tako želimo vidjeti i njegovu osobnost. Jer, to je ono što ga izdvaja od drugih. Ima dana kada ispred mene stane deset glumaca, a znam da će samo jedan dobiti ulogu. Možda je svih devet bilo sjajno, ali onaj deseti ima nešto posebno, sitni detalj koji ga izdvaja iz mase. Možda je to njegov govor, specifično tijelo, nešto čime zrači, a što ga čini savršenim za ulogu. Naravno, to je instinktivna odluka koju donesem iza koje stoje i godine iskustva. 

Sarajevo Film Festival je relativno mala, ali snažna platforma koja pruža odskočnu dasku za lokalne talente. Iako je tržište Evropske Unije jako konkurentno, šta biste im rekli da ih ohrabrite da se pokušaju pozicionirati van BiH?

– Čim stigne nešto novo, svježa krv, odmah postane i zanimljivo, egzotično, seksi, i jednostavno drugačije. Mi uvijek tragamo za novim ljudima, novim licima, novim stilovima, svemu novom. I to je ono što je uzbudljivo u ovom poslu. Naravno, glumcima koji dolaze na novo tržište je uvijek teško. Kao što sam već rekla, prvi problem će im biti poznavanje jezika. Preostat će im da se prijave za ulogu nekog stranca u filmu. Ali, to nije nužno problem. Više ne morate biti mlada Italijanka da biste dobili ulogu djevojke iz Italije. Razvojem različitih platformi, poput Amazona i Netflixa, stvari se polako mijenjaju. Evropa se mijenja. Sada svi postaju više otvoreni za takve mogućnosti, što ranije uopšte nije bio slučaj. Ako, naprimjer, tražim glumicu za ulogu Francuskinje, i za istu predložim glumicu iz Bosne ili Grčke koja savršeno govori francuski jezik i ima savršen akcenat, dajte mi jedan dobar razlog zašto ona ne bi mogla dobiti tu ulogu? To je moja lična borba, da pokušam promijeniti ovu industriju iznutra. Stereotipi i predrasude moraju nestati. To je moja borba za žene i za diverzitet. Želim da žene budu više uključene u sve aspekte ove industrije. 

Dakle, mijenjate pravila igre?

– Iskreno se nadam da je tako. To je moja misija. Na jednoj od radionica koju sam održala rekla sam glumcima i glumicama da, ako žele biti ispred reflektora, nikada ne odaberu ovaj posao. Mi, kasting direktorice i direktori, smo u sjeni. U isto vrijeme, mislim da bi nam malo svjetla dobro došlo. U teoriji, mi smo ti koji otključavaju prva vrata. Zato smo tu, da pružimo novim talentima priliku da zakorače u ovaj svijet. Ali, nakon nas slijedi još mnogo vrata. Na kraju, sve se svodi na izbor redatelja. Ja definitivno želim svjedočiti promjeni, i borim se za nju. 

Nakon #MeToo pokreta, šta se desilo kada je riječ o poziciji žene u filmskoj industriji? Da li je odjek ovog pokreta stigao do Evrope?

– U Švedskoj je, naprimjer, odjek bio jači nego u Francuskoj. U Švedskoj su se žene iz industrije organizovale i pokrenule vlastiti pokret za ostvarivanje ravnopravnosti. To mi je bilo sjajno za vidjeti! U Francuskoj to ide malo teže, ali se stvari definitivno kreću ka naprijed. Primijetim da se ženama više ne postavljaju “škakljiva” pitanja, tipa “zašto si neraspoložena, jesu li to oni dani u mjesecu?”. Koga se to uopšte tiče? Muškarci su dosta oprezniji, nema više glupih viceva. To su sve mali koraci, ali ipak koraci unaprijed. Naravno da situacija može i mora biti bolja od postojeće, ali mislim da smo na pravom putu.  

Kao kasting direktorica, posebice kao članica ICDN-a, često ste u prilici da upoznate i istražite nova tržišta. Kakvo Vam je bilo networking iskustvo u Sarajevu?

– Nažalost, nisam imala priliku da upoznam mnogo ljudi iz bh. filmske industrije. Voljela bih, naravno, upoznati ih, provesti vrijeme s njima, razgovarati o temama koje su nam zajedničke i povezati se. Nažalost, nisam imala vremena ni da pogledam filmove iz domaće produkcije, ali na to ću se definitivno fokusirati idući put kad dođem. Rekla sam i glumcima i glumicama s kojima sam imala priliku raditi da ja ne poznajem njihovo tržište. Ne poznaju ni oni moje. Ne znam ni kakvi se filmovi ovdje snimaju, ali ICDN mi pruža nevjerovatnu priliku da se upoznam s različitim filmskim ostvarenjima iz različitih država. Zbog ICDN nagrade, samo ove godine sam pogledala 14 filmova iz 14 različitih zemalja. To je sjajna prilika da vidite kako se radi sa glumcima. Jer, gluma je svugdje različita. U Danskoj, Grčkoj, Španiji, Švedskoj se glumi na četiri različita načina. U svakoj državi je drugačije, pa i vašoj.  Radujem se da pogledam i neki film iz BiH i, iskreno, jedva čekam da vam ponovo dođem.

Gracija 376, 6.9.2019.