Pretplati se
Ministrica kojoj je stalo

AMELA SOFIĆ

Ministrica kojoj je stalo

Dobre vijesti dolaze iz zdravstvenog sektora u Kantonu Sarajevo: formiran je program za liječenje teško oboljele djece, sve trudnice i rodilje dobile su zdravstveno osiguranje, raspisani su konkursi za zapošljavanje velikog broja medicinskog kadra… Više nego dovoljni razlozi da upoznamo dr. Amelu Sofić, ministricu zdravstva KS

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom

 

Uza sve parole o nužnosti veće zastupljenosti žena u bosanskohercegovačkoj politici, motivi za takav iskorak u našem društvu su uvijek zanimljivi, ali i prave razliku. Recimo, biti podmladak neke stranke pa se penjati na političkoj ljestvici nije isto kao i uložiti kredibilitet tridesetogodišnjeg profesionalnog liječničkog iskustva i profesorske univerzitetske karijere da biste se prihvatili mjesta ministrice zdravstva u zemlji (i kantonu) gdje se bolesna djeca liječe SMS donacijama, medicinski kadar napušta zemlju, usluga je loša ili nikakva, a zdravstveni radnici štrajkuju svake jeseni.

I tako smo poželjeli upoznati Amelu Sofić, ministricu zdravstva u Vladi Kantona Sarajevo. Doktorica Sofić, specijalista radiologije,  ministrica je nešto manje od devet mjeseci, a više od tri decenije je liječnica, te profesorica na sarajevskom i tuzlanskom univerzitetu.

Kako dolazi iz porodice gdje su generacijama žene emancipirane, smatra da je vrijeme da se prevazilaze ustaljeni stereotipi. Žene, kako kaže, manje agresivno artikuliraju političke stavove nego muškarci, što je prednost. “Osim toga, žene donose život na svijet i njihov prirodni instinkt usmjeren je na očuvanje, razvoj i građenje, a ne rušenje, destrukciju i rat. Žene rađaju i muškarce (smijeh). Sigurna sam da bi uključivanje većeg broja žena u rješavanje naših nagomilanih problema učinilo ovu zemlju boljim mjestom”, rekla nam je ministrica Sofić, uz napomenu da njene ambicije nisu usmjerene na političke vertikale.

Oduvijek se bavila društvenim aktivizmom i smatra se pomalo i obaveznom da period svoje životne i profesionalne zrelosti uloži u kreiranje naprednije i bolje zdravstvene politike u Kantonu Sarajevo.

Pozitivan ishod

Dugogodišnje sagledavanje bosanskohercegovačkog zdravstvenog sistema iznutra i petogodišnje iskustvo u njemačkim klinikama daju joj širu sliku. Pri tome, doktorica Sofić je bila ljekar od koga se očekuje, zadovoljni i nezadovoljni radnik, kolega. Doktorica radiologije koja saopštava loše pedijatrijske dijagnoze, a onda tri dana plače.

“Zatečena situacija je takva da su građani izgubili povjerenje u naš zdravstveni sistem. Stoga u početnih devet mjeseci činimo sve da kroz brze i učinkovite aktivnosti premostimo nedostatke”, govori. Rezultati nisu izostali, Ministarstvo zdravstva je u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo KS (ZZO) formiralo Program za finansiranje dijagnostike i liječenja teško oboljele djece, otvoreno je adaptirano porodilište u Općoj bolnici “Prim. dr. Abdulah Nakaš”, gdje će se do kraja mjeseca formirati i Dječije odjeljenje, te će ova ustanova po prvi put imati pedijatriju. 

I to nije sve: “Radimo na zanavljanju i kapacitiranju nedostajućeg zdravstvenog kadra. Naravno da građani nisu zadovoljni uslugom kada nedostaje medicinara, a oni koji rade su iscrpljeni.” Ovih dana je aktuelan konkurs za zapošljavanje većeg broja doktora i specijalista u JU Domovi zdravlja, osigurana su sredstva za veliki broj specijalizacija posebno iz pedijatrije, ali i drugih deficitarnih oblasti. 

“Dakle, obezbijeđen je do sada rekordan broj deficitarnih specijalizacija za sve zdravstvene ustanove iz našeg kantona koje su se akumulirale zbog nerealizacije iz prethodnog perioda”, govori nam ministrica.

“Programom finansiranja dijagnostike i liječenja teško oboljele djece, na primjer, mi ne rješavamo problem, nego samo gasimo požar. Zato se zalažem za nova zapošljavanja, finansiranje specijalizacija, stvaranje uvjeta da naš medicinski kadar, čije školovanje veoma skupo plaćamo kao država, ne želi ići, već ostati i pomagati svojim ljudima”

Možda bi nam trebalo više doktora u politici. Tu struku opisuje iznimna upornost koju moraju pokazati još tokom studija, permanentna nadogradnja znanja i vještina ako bi da ostanu konkurentni na tržištu i ta, bosanskohercegovačkoj politici tako nedostajuća, posvećenost pozitivnom ishodu. 

A ministrica Sofić posebno je posvećena zdravstvenoj zaštiti žena, djece i porodice: “Žena je stub porodice, a djeca su budućnost. Iz prakse smo uočili da određena kategorija trudnica do sada nije imala osnovni paket zdravstvene zaštite, tako da smo uložili zaista velike napore da se stvori pravni okvir i obezbijedili novac kako bi sve trudnice imale osnovnu zdravstvenu zaštitu.”

Zatečeno je teško stanje u svim segmentima, na primjer, za djecu i roditelje djece s poteškoćama u razvoju. “Uradili smo šta smo morali i u toku su konkursi za prijem dvadeset logopeda, neurologa, neuropsihijatara… Također, u suradnji sa ZZO predviđena su dodatna sredstva za uključivanje privatnog sektora u deficitarne usluge kako bi se smanjile liste čekanja.”

Ako tome dodamo da je u Kantonu Sarajevo nakon 15 godina ponovo pokrenut projekat rane detekcije oboljenja dojke (skrining) u Zavodu za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva KS, te da je u prvih pet mjeseci ove godine procenat obuhvata imunizacije podignut sa 60 na 91 posto (istina, desila se epidemija morbila), možemo nazvati uspjehom ono što je postigla ministrica Sofić zajedno sa svojim timom. 

Ona, opet, nije sklona pohvalama. Daleko smo od evropskog prosjeka i dug je put do optimalnih uslova u zdravstvenom sistemu, kaže. “Programom finansiranja dijagnostike i liječenja teško oboljele djece, naprimjer, mi ne rješavamo problem, nego samo gasimo požar. Zato se zalažem za nova zapošljavanja, finansiranje specijalizacija, stvaranje uvjeta da naš medicinski kadar, čije školovanje veoma skupo plaćamo kao država, ne želi ići, već ostati i pomagati svojim ljudima.”

Generacija kolektiviteta

Rođena 1964. godine u Zenici, Amela Sofić je zbog očevog poziva, koji je radio na željeznici kao inžinjer elektrotehnike, odrastala u mnogim bosanskohercegovačkim gradovima. To ju je dragocjeno iskustvo, smatra, naučilo prilagođavanju, oslobodilo svakog lokalizma i dalo šansu upoznati brojne živopisne krajeve naše zemlje. Oduvijek je znala da će studirati medicinu, a fakultet je, kao i specijalizaciju, završila u Sarajevu. Predaje kao profesor radioloških predmeta na Medicinskom i Stomatološkom fakultetu u Sarajevu i Tuzli. Majka je i supruga. I prijateljica. 

“Muž i ja ljetujemo u velikim grupama, nas dvadesetak. To su njegovi i moji prijatelji iz rane mladosti. Mi smo ta generacija kolektiviteta i zajedničko vrijeme nas vrati u neka optimističnija i srdačnija vremena”, kaže. 

Ono malo slobodnog vremena što joj ostane ponekad provodi sadeći cvijeće. Ispunjava je, veli, taj dodir sa zemljom i biljkama. I na kraju dana, smiraj uz mačka. “Naš sin nam je prije devet godina donio jednog bijelog angora mačka, koji unosi dobru vibru u kućni prostor i sretni smo zbog toga.”

Gracija 377, 20.9.2019.