Pretplati se
Pisanje je najteži posao na svijetu, a ja volim teške poslove

KADER ABDOLAH

Pisanje je najteži posao na svijetu, a ja volim teške poslove

Holandski pisac iranskog porijekla Kader Abdolah, koji je bio gost festivala Bookstan, ispričao nam je kako je odlučio napisati knjigu o nečemu o čemu ništa ne zna i priznao kako žudi da se vrati u domovinu te da mu je najveći strah da će umrijeti u Holandiji

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio: Amer Kuhinja/Spektroom

Hossein Sadjadi Ghaemmaghami Farahani, poznatiji pod spisateljskim pseudonimom Kader Abdolah, bio je gost četvrtog izdanja Internacionalnog festivala književnosti Bookstan, održanog u Sarajevu od 3. do 6. jula. Rođen u Iranu 1954., Abdolah je studirao fiziku u Teheranu, postao član ljevičarskog političkog pokreta koji se pobunio prvo protiv šaha, a potom i protiv ajatolaha Homeinija. Zbog prijetnji po život, napustio je zemlju kao politički izbjeglica 1988. godine. Od tada živi u Amsterdamu i piše pod pseudonimom, koji je kombinacija imena dvojice njegovih prijatelja ubijenih u Iranu. Knjiga Kuća imama, objavljena na holandskom (Het huis van de moskee) 2005., koja govori o jednoj moćnoj iranskoj porodici i njenim usponima i padovima, katapultirala je Abdolaha u vrh bestseller liste u Holandiji, te mu otvorila put u sam vrh svjetske književne scene. Nije to čudno kad znate kako se Abdolahov čukundjed, koji je 1870. bio premijer tadašnje Perzije, proslavio kao pjesnik te ga smatraju jednim od utemeljitelja savremene iranske književnosti. Ispričat će Abdolah godinama kasnije kako je kao dvanaestogodišnjak usnio svog čukundjeda i kako mu je tad rekao: “Budi miran, ti si izabrani, ti si onaj pravi.” Od tog je dana počeo pisati dnevnik narednih 10 godina. Kao pisac u egzilu, kojem su se u Holandiji pridružile supruga i petogodišnja kćerka Bahar, pronašao je smisao u pisanju. Za njega je pisanje život. “Želim zapisati priče o ljudima s kojima sam proveo prve 34 godine života. Želim reći istinu”, kazat će jednom.

Kako vidite sebe danas? Sa svim identitetima koji vas definišu, koji je onaj glavni?

– Ovo je najbitnije pitanje: Ko sam ja? Holanđanin? Ne. Iranac? Ne, ne više. Oboje? Ne. Moj odgovor je: Više nego ikad postao sam ja – Kader Abdolah.

Koja od vaših knjiga je imala najveći utjecaj na vaš život kao pisca?

– Moja prva knjiga, zbirka kratkih priča nazvana Sokolari. Kad sam je pisao, tad još nisam najbolje vladao holandskim jezikom. Znao sam samo nekoliko riječi i pisao sam praveći na stotine grešaka. Ali, imao sam osjećaj da stiže novi pisac. Novi pisac je rođen.

Kuća imama je meni najdraža. Znam da nije popularno pitati pisca ili bilo kojeg umjetnika da izabere svoje najdraže djelo, ali, evo, koja je vaša knjiga bila najemotivnije spisateljsko iskustvo?

– Knjiga koju sam napisao prije Kuće imama – Bilježnica moga oca. To je priča o mom ocu i plakao sam dok sam je pisao. Kuća imama je moja najpopularnija knjiga, ali Bilježnica moga oca je meni draga i moja je najbolja knjiga dosad.

Davno ste otišli iz Irana, dugo živite u Holandiji. Kakav ste život zamišljali kao dječak i da li je ovo što vam je sudbina namijenila mnogo drugačije od toga? Jeste li sretni, zadovoljni?

– Ne vjerujem u sudbinu, ali vjerujem da ne možeš postati ništa drugo od onog što trebaš postati. Nisam želio napustiti svoju zemlju. Želio sam postati voljeni, poznati iranski pisac. Ali sad sam poznati holandski pisac. Jesam li sretan? Jesam li zadovoljan? Ponekad jesam, ponekad ne. Volio bih pisati na svom, starom perzijskom jeziku predaka. Želio sam vidjeti svoje ime pored imena starih perzijskih pisaca. Ali, pisanje na holandskom je dar za moj posao. Imam osjećaj da je život stavio veliki stub zlata u moje ruke. 

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 372, 12.7.2019.