Pretplati se
Raditi u cilju tehničkog i tehnološkog napretka u regiji Zapadnog Balkana je zadatak koji sam sebi dao

INTERVJU S ALEKSANDROM MASTILOVIĆEM, STRUČNIM SAVJETNIKOM GENERALNOG DIREKTORA REGULATORNE AGENCIJE ZA KOMUNIKACIJE BiH

Raditi u cilju tehničkog i tehnološkog napretka u regiji Zapadnog Balkana je zadatak koji sam sebi dao

Aleksandar Mastilović je strastveni agitrator za primjenu IKT rješenja i digitalizacije u društvu i ukupnu digitalnu transformaciju. Posebno je aktivan u oblasti Pametnih gradova i održivih rješenja u skladu sa UN Agenda 2030 i Ciljevima održivog razvoja. Glavni je projektant prvog operativnog servisa pametnog grada na Balkanu, pametne javne rasvjete u Istočnom Sarajevu, koja je realizovana u sklopu EU Med Esmartcity projekta. Povod intervjua je gostovanje Aleksandara Mastilovića na okruglom stolu PANTHEON konferencije “Digitalizacija 2019 u praksi” 13. juna u Sarajevu.

Razgovarala: Ika Ferrer Gotić

Poznata je činjenica da Bosna i Hercegovina u procesu uvođenja četvrte generacije mobilne telefonije kasni i do pet godina u odnosu na zemlje regije. Šta je glavna prepreka ovog stanja i kako je prevazići? 

Kada je Regulatorna agencija u pitanju (RAK), možemo reći da su ovi problemi iza nas. Odlukom Savjeta ministara BiH iz marta 2019. godine zadužena je Regulatorna agencija za komunikacije BiH da provede postupak dodjele licence za pružanje javnih mobilnih usluga 4G (LTE). Na svečanoj ceremoniji koja je održana 08.04.2019. godine, dozvole je dodijelio predsjedavajući Savjeta ministara BiH dr. Denis Zvizdić i generalni direktor RAK BiH, gosp. Predrag Kovač. Licenca je definisana na tehnološki neutralnoj osnovi, što znači da je u suštini telekom operatorima dodjeljen frekvencijski spektar a na njima je da odluče na kojim dijelovima tog spektra će pružati koji oblik mobilne usluge, uključujući i nadolazeća tehnološka rješenja kao npr. 5G. Pored toga, licenca sadrži i vremenski okvir u kojem nosioci dozvole trebaju da etapno pokriju procentualno određeni nivo teritorije i stanovništva BiH sa 4G mobilnim signalom.

»Dok telekomi budu završavali prvu fazu izgradnje infrastrukture, RAK će paraleno  raditi na kreiranju  regulativnog okvira i za nove servise i usluge, kako bi se Bosni i Hercegovini stvorio povoljniji ambijent za provođenje procesa digitalizacije i digitalne transformacije društva.«


Kako izgleda regulatorni okvir Regulatorne  agencije za komunikacije BiH za uvođenje 4G tehnologije, kao i smanjenje digitalnog jaza između naše zemlje i zapadnoeuropskih zemalja?

RAK je, u fazi stvaranja regulativnog okvira za 4G i pripreme teksta same dozvole, pokušao da pomiri ortogonalni interes telekoma i države, odnosno, na jednoj strani da odredi optimalnu cijenu javnog frekvencijskog dobra koji se naplaćuje kroz licencu za pružanje komercijalnih usluga i servisa putem javnih mobilnih mreža i na drugoj strani dinamike implementacije 4G infrastrukture koja je kapitalna investicija za telekome i predstavlja značajan trošak. Uvaženi su poznati biznis modeli i iskustva koje su koristile zemlje u Evropi, od onih koji su tehnološki lideri, ali i značajno veća i bogatija tržišta, do nekih drugih biznis modela u zemljama uporedivim sa BiH. Posebno smo obratili pažnju na zemlje u regionu.

Takođe, treba imati na umu  da je zbog kašnjenja u uvođenju 4G sistema u BiH smanjeno vrijeme za povrat investicije našim telekomima koje čeka pridruživanje globalnom trendu prelaska na 5G sisteme, a što će se vjerovatno desiti već oko 2025. godine. RAK već sada ima u planu da novim pravilima i preporukama obaveže  telekome da naprave iskorak u pružanju usluga, posebnog onog dijela usluga koje nisu orjentisane samo na konvencionalne servise u čijem centru je ljudski korisnik, nego i one servise koji su specifični za 4G, a posebno će biti u fokusu 5G sistemi, odnosno mašinske komunikacije.

»U toku 9 sedmica testnog perioda,  primarni cilj sistema je premašen iznad očekvanja i ogleda se u uštedi u potrošnji električne energije od 47% naspram projektovanih 38%, ali su premašeni i definisani sekundarni ciljevi kao npr. ekvivalentno smanjenje CO2 emisije kao i smanjenje svjetlosnog zagađenja u urbanim sredinama, gdje pojačana osvjetljenost tokom noći negativno utiče na zdravlje ljudi i bioritam odnosno njihov kvalitet spavanja.«


Mašinske komunikacije su komunikacije uređaja, mašina, senzora, sve  što je potrebno za aplikacije u oblasti Internet of Things, Pametnih gradova i drugih “pametnih” tehnoloških rješenja, a u skladu sa ciljevima EU Digitalne Agende 2020 i UN ciljevima održivog razvoja definisanim u UN Agendi 2030. Dok telekomi budu završavali prvu fazu izgradnje infrastrukture, RAK će paraleno  raditi na kreiranju  regulativnog okvira i za nove servise i usluge, kako bi se Bosni i Hercegovini stvorio povoljniji ambijent za provođenje procesa digitalizacije i digitalne transformacije društva.

Aleksandre, radite intenzivno na studiji uvođenja i 5G tehnologije. Mnogo je skepticizma o ovoj, skoro 100 puta, boljoj verziji ako uzmemo u obzir upozorenja naučnika o zračenju. Kakve su preporuke i šta je glavni fokus?

Moj rad prije dolaska u RAK je vezan za naučno-istraživački rad u oblasti 5G mobilnih sistema i doprinosa kreiranju konačnog standarda za 5G tehnologiju kojeg još nemamo usvojenog na globalnom nivou. Osim predstavljanja 5G rješenja u marketinške svrhe vodećih svjetskih prozvođača telekom opreme kao što su Ericsson, Huawei, Nokia i drugi, još uvijek nema konačnog dogovora kako će zaista 5G raditi, na koje komunikacijske protokole će se oslanjati pa u nekoj mjeri nepoznati su i svi frekvencijski opsezi, ali se okvirno zna da će doći do prelaska na milimetarske frekvencijske opsege koji su do sada pretežno korišćeni samo za satelitske komunikacije.

Prednosti koje 5G mreža donosi poznate su još od prije 10 godina, i prije samog početka rada na razvoju novih rješenja i protokola. Ciljevi su  ambiciozni i može se reći da će prelazak na 5G će biti vrlo osjetan iz perspektive korisnika, ali i digitalnog ekosistema zbog potencijala koji bi trebao da bude ponuđen. Što se tiče špekulacija o štetnosti 5G sistema, a posebno dijelova radio spektra iznad 30 GHz tzv. milimetarskih talasa, za sada ne postoji niti jedna potvrda u formi  naučne studije. Sve što je dostupno na Internetu su neprovjereni izvori, koji često mogu biti i izvori lažnih vijesti sa ciljem da se podigne panika među stanovništvom. Treba sačekati  ozbiljno istraživanje da bi se moglo reći više o ovoj temi. Siguran sam da će to biti provedeno prije nego bilo koja zemlja krene u realizaciju mikroćelijskih sistema baziranih na frekvencijama preko 30 GHz.

Često slušamo i čitamo o ‘Pametnim gradovima’ kao jednim od vodećih idejnih rješenja modernog doba. Vrlo ste aktivni i u ovoj važnoj oblasti i glavni ste projektant prvog operativnog servisa pametnog grada na Balkanu. Kako izgleda ovaj projekat i koja je budućnost ovog rješenja i za našu zemlju?

»Kao i prethodne industrijske  revolucije, ni ova 4. revolucija neće ostaviti ljude bez posla niti je realan koncept da će nas roboti porobiti, ali je sigurno da će doći do promjena u sociološkom i etičkom konceptu odnosa prema tehnologijama, kao i načinu razmišljanja i življenja u nekom novom vremenu.«


Raditi u cilju tehničkog i tehnološkog napretka u regiji Zapadnog Balkana je zadatak koji sam sebi dao kao inžinjeru i naučnom radniku  i prije nego sam došao raditi u RAK. Ideja Pametnih gradova ili opštije Održivih gradova je prepoznata i kroz Ciljeve održivog razvoja UN pod brojem 11. Nesporan je trend ubrzavanja migracija ljudi iz ruralnih u urbane sredine na globalnom nivou, te se procjenjuje da će od 2050., preko 75% populacije na planeti živjeti u gradovima. Kako se do tada očekuje  povećanje ukupne populacije,  pred nama je veliki izazov u pogledu  planiranja infrastrukture u urbanim sredinima koje treba da obezbijede servise i usluge građanima, od javnog prevoza do servisa odvoza smeća kroz sisteme reciklaže i slično..

Pametni gradovi su složen sociološki i tehnički ekosistem koji omogućava da se postavljanjem senzora mjeri i detektuju procesi i skupljaju podaci koji se onda smještaju u gradske podatkovne centre radi daljih mašinskih analiza i primjene algoritama mašinskog učenja i vještačke inteligencije, a sa ciljem sticanja novih znanja o procesima u gradskoj sredini. Nova znanja, koja donose novu vrijednost, predstavljaju sposobnost donosilaca odluka u lokalnoj samoupravi da optimizuje korištenje postojećih resursa sa ciljem minimizacije troškova, maksimizacije brzine i kvalieta usluga, a sve sa konačnim ciljem poboljšanja ukupnog kvaliteta života građana.

U konkretnom projektu na kojem sam radio, Razvojna agencija Istočno Sarajevo (RAIS) na čelu sa gđom. Mladenkom Pandurević, angažovala me kao eksternog eksperta u sklopu EU Med projekta Esmartcity, gdje smo zajedno sa drugih 10 industrijskih i akademskih partnera širom Evrope radili smo na rješenjima koja doprinose energetskoj efikasnosti. Grad Istočno Sarajevo je odlučio da pokrene projekat unaprijeđenja servisa javne rasvjete, nakon čega smo počeli sa pilot projektom u ulici Dabrobosanska na teritoriji opštine Istočna Ilidža. Ova opština, koja je prijatelj ovog Projekta, pružila nam je bezrezervnu podršku. Kao rezultat rada, postavljeni su senzori koji prate i broje pješake i automobile, te u dijelu dana automatski i pale rasvjetu, a nakon pada intenziteta prolazaka ljudi i vozila postepeno se intenzitet osvjetljenja smanjuje po 20% do konačnih 20% snage u periodu kada za jačim osvjetljenjem nema potrebe.

U toku 9 sedmica testnog perioda,  primarni cilj sistema je premašen iznad očekvanja i ogleda se u uštedi u potrošnji električne energije od 47% naspram projektovanih 38%, ali su premašeni i definisani sekundarni ciljevi kao npr. ekvivalentno smanjenje CO2 emisije kao i smanjenje svjetlosnog zagađenja u urbanim sredinama, gdje pojačana osvjetljenost tokom noći negativno utiče na zdravlje ljudi i bioritam odnosno njihov kvalitet spavanja. Grad Istočno Sarajevo je tako postao prvi urbani centar u regiji Zapadnog Balkana sa potpuno operativnim servisom pametnog grada. 

»BiH svakako u sljedećim godinama mora raditi više u oblasti sajber bezbjednosti, pri čemu prvenstveno mislim na uspostavljanje mreže CERT čvorova koji bi brinuli o sajber bezbjednosti, pružali podršku institucijama i građanima u slučaju da se desi neki incident u ovoj sferi. Potrebno je izraditi adekvatan zakonski i regulativni okvir u oblasti informacijske bezbjednosti.«


Planirano je da se  poslije uspješnog realizovanog prvog dijela projekta krene u drugu fazu, u okviru koje bi  ovaj servis kvalitativno i kvantitavno bio proširen i na druge gradske zone. Pored ovih, razmišljamo i o pokretanju drugih servisa pametnog grada. Sve u svemu, postoje konkretne i vidljive aktivnosti koje se poklapaju sa vizijom Smart East Sarajevo 2030. Osim toga, uključen sam i u inicijativu za Smart Sarajevo kroz UNDP BiH projekt City Mind Lab i očekujem da ćemo do kraja 2019. godine uraditi sličan posao i na teritoriji Kantona Sarajevo. Potpuno sam uvjeren da pametni servisi nisu samo nešto što je lijepo za vidjeti ili o čemu je lijepo pričati ili tek tako reći kako smo postali bliži razvijenom svijetu, već  sam siguran u to da su oni potreba i da se njihova opravdanost pokazala i kroz ovaj prvi realizovani projekt kroz postignute uštede. Tu postoji nesumnjiva opravdanost kroz dokazane biznis modele.

Nailazite li na razumijevanje zakonodavaca i poslovne zajednice u idejama digitalne tranzicije? 

Mislim da bi poslovna zajednica, ono što nazivamo realnim sektorom, trebala da bude predvodnik procesa digitalizacije jer je ona njima najpotrebnija. Primjenom modernih rješenja moguće je napraviti uštede u vremenu i novcu, odnosno osloboditi ljude repetitivnih aktivnosti i iskoristiti ih u onim poslovima gdje mašine ne mogu i vjerovatno nikada neće moći zamjeniti čovjeka, prvenstveno kada su u pitanju kreativni i inovatorski poslovi. Pri tome važno je naglasiti da ulazak tehnologije šire u društvo i poslovne procese neminovno mora promjeniti strukturu tržišta rada, što znači da će pojedina  zanimanja  vjerovatno nestati, dok će se na desetine novih stvoriti od kojih neka trenutno ne možemo ni predvidjeti.

Kao i prethodne industrijske  revolucije, ni ova 4. revolucija neće ostaviti ljude bez posla niti je realan koncept da će nas roboti porobiti, ali je sigurno da će doći do promjena u sociološkom i etičkom konceptu odnosa prema tehnologijama, kao i načinu razmišljanja i življenja u nekom novom vremenu. Primjera radi, konji više ne vuku zaprege nego imamo automobile, pojavom Tesline naizmjenične električne energije, naš stil življenja se u cjelosti promjenio. Iako su mnogi u to vrijeme takva rješenja nazivali “đavoljim poslovima”, a tvorci tih rješenja Galilejovski osuđivani kao rušioci sistema. 

U konačnom, radi se samo o  prirodnim procesima evolucije ljudskog društva i civilizacije u cjelini. Ja ne vidim razloga za strah ali svakako veoma je važno u kratkom roku prilagoditi formalno obrazovanje ovim promjenama da bi šira populacija mogla bolje razumjeti šta se zaista događa.

Šta je sljedeća inovacija koja bi bila važna za BiH i regiju i da li možemo pratiti svjetske trendove i izazove koji su pred nama?

RAK je u fokus budućih aktivnosti stavio rješavanje i posljednjeg većeg izazova, a to je završetak procesa prelaska sa analognog na digitalno zemaljsko TV emitovanje, a nakon toga i radijsko emitovanja. Kada se ovaj proces okonča, možemo reći da idemo u korak sa zemljama u okruženju, a na pola puta ka EU integracijama.

Naravno, digitalizacija donosi i povećanje rizika od sajber napada, jer se poslovni procesi prebacuju u digitalni prostor, a tamo gdje postoji novac postoji i povećan rizik od kriminalnih aktivnosti. BiH svakako u sljedećim godinama mora raditi više u oblasti sajber bezbjednosti, pri čemu prvenstveno mislim na uspostavljanje mreže CERT čvorova koji bi brinuli o sajber bezbjednosti, pružali podršku institucijama i građanima u slučaju da se desi neki incident u ovoj sferi. Potrebno je izraditi adekvatan zakonski i regulativni okvir u oblasti informacijske bezbjednosti.

Za sada, u BiH operativno funkcioniše samo jedan CERT čvor i to na nivou entiteta Republike Srpske. Pored toga, poslovni procesi ali i javne usluge moraju polako migrirati prema bezpapirnom funkcionisanju, jer neće postojati praktična potreba za masovnim šalterskim uslugama. Digitalni potpis i pečat te ostali servisi kriptozaštite koji se mogu koristiti za zaštitu tajnosti i digitalnu provjeru indentiteta kako korisnika tako i pružaoca servisa u javnoj upravi, omogućavaju da sve “papire” za registraciju firme, prodaju stana, vađenje rodnog lista ili za zapošljavanje riješite sjedeći za laptopom. Primjera radi, zamislite novčanu, kao i uštedu u vremenu, kada bi zahtjev za rodni list mogli podnijeti elektronskim putem, platiti takse bankovnom karticom, a on vam, uz digitalni pečat, bude isporučen putem vaše elektronske pošte. Vjerujem da je ovo  lako provesti uz malo dobre volje. Zato je neophodno provođenje digitalne transformacije, uz aktivno angažovanje svih relevantnih sudionika u ovom procesu.