Pretplati se

JELENA JOKSIMOVIĆ

Život sa životinjama čini nas boljima

Kad je bila mala, Jelena Joksimović, glavna i odgovorna urednica časopisa Ljepota i zdravlje, plašila se pasa, ali je zato mačke stalno donosila kući. Imala je i papagaje, a prvi kućni ljubimci, s osmijehom nam priča, bili su joj puževi, koje je još dok je bila u vrtiću skupila u kutiju i ponijela doma.

Život sa životinjama čini nas boljima

Napisala Živana Jovančić
Snimci Privatni album

“Pasa sam se bojala do pred kraj osnovne škole, kad je u naše naselje odnekud stigla kujica Lesi. Povezala sam se s njom trenutno i otad je moj strah nestao. Zavoljela sam sve pse ovog svijeta.”

Novi pas u Jeleninom životu bilo je štene koker-španijela, kujica Lira. “Moj očuh je svojoj kćerki kupio Liru, a kad je ona nije mogla ponijeti sa sobom u inostranstvo, ostala je kod mene. I bile smo najbolje drugarice 13 godina. Mnogo mi nedostaje.” Danas je Jelena ponosna drugarica kujice Lili, koju je udomila iz azila dvije godine nakon Lirine smrti. Priča kako ju je jedno jutro nazvao prijatelj veterinar i zamolio da dođe upoznati jednog psa. “U ordinaciji su me čekale divne okice, dugačka čupavica koja se odmah upiškila i okrenula na leđa da je mazim.” Pretpostavljalo se da je Lili imala oko sedam mjeseci, a nađena je pored kontejnera. “Nisam razmišljala ni minute, i evo porodica smo skoro šest godina. Ime je već imala pa joj ga nismo ni mijenjali jer zaista podsjeća na lisicu. Zapravo, Lili je mačka u tijelu psa i ne voli baš da mijenja ambijent, i treba joj malo vremena da se navikne. Jedno ju je vrijeme Jelena zvala “fikus”, jer je, smije se, zahtijevala istu pažnju kao cvijeće. “Ali, stvarno mislim da ne bih mogla ‘izmisliti’ boljeg psa.” 

Lili se odlično slaže s Jeleninim sinom Filipom, iako je u početku bila ljubomorna, sve dok nije shvatila da je to Jelenino “mladunče”. “Sada se uglavnom ignorišu, ali spremni su da brane jedno drugo.” Disciplinirana je pa tako i nema nekih prevelikih nestašluka, osim što voli da ponekad mazne nešto iz kante za smeće što smatra jestivim. “Voli i foliju da isitni na najmanje komadiće, pa mi auto izgleda kao da se u njemu slavilo i bacale konfete.”

Dok radnim danima imaju uobičajeni ritam od tri izlaska, subotom ili nedjeljom obično šetaju do Šehitluka, te se Lili ima prostora i vremena razigrati, a Jelena nam priča i ko brine o izgledu njezine ljubimice. “Redovno posjećujemo salon Vau Vau, pa sam ja prestala da je četkam i sređujem. Ima dužu dlaku pa se jako linja, zato je šišam redovno, osim repa jer je nekako njen zaštitni znak.” Na kraju, Jelena dodaje kako je i sama odrastala uz sve svoje pse: “Moja ličnost gradila se uz Liru i Lili, a vidim da se ljudi koji nabave psa kasnije dosta promijene. Postanu empatičniji i spremniji za pomoć, bilo kome, ne samo psima. Sve životinje i dijeljenje života s njima nas definitivno čine drugačijima, boljima.”