Pretplati se
Šta je to muškost?

PRVI FESTIVAL SLIKE U SARAJEVU

Šta je to muškost?

U sklopu prvog festivala fotografije i vizuelnog novinarstva, koji se u organizaciji Akademije VII održava u Sarajevu od 9. do 11. maja, vidjet ćemo i izložbu pod nazivom “Njen način: Ponovna razmišljanja o muškosti”, na kojoj će jedna od gošći, norveško-alžirska fotografkinja Linda Bournane Engelberth, predstaviti svoj projekat o nebinarnim osobama

Priredila Alma Duraković

U Sarajevu će se od 9. do 11. maja, u organizaciji Akademije VII, održati prvi festival fotografije i vizuelnog novinarstva pod nazivom VII in Sarajevo: Festival of the Image (VII u Sarajevu: Festival slike). Akademija VII je novi projekat Fondacije VII i partner fotografske agencije VII čija je misija stvaranje obrazovne platforme za vizuelno novinarstvo, fotografiju i održivu poslovnu praksu za mlade i talentirane žene i muškarce iz cijelog svijeta. Akademija svoja sjedišta ima u francuskom Perpignanu, tajlandskom gradu Chiang Mai, a od ovog maja i u Sarajevu. 

Stefano (46), Južnoafrička Republika 

“Vjerujem da svi muškarci imaju neku vrstu ženske energije, ali većina ih osjeća strah ili neugodnost da bude u dodiru sa svojom ženskom stranom” 

Njen osnivač je britanski fotograf i arhitekta Gary Knight, koji je ujedno i suosnivač Agencije VII. Agenciju VII osnovali su 2001. godine, nekoliko dana prije 11. septembra, fotografi koji su pokrivali rat u bivšoj Jugoslaviji i BiH. Pored Knighta, neki od njih su: fotoreporter Time Magazinea Christopher Morris, francuska fotografkinja Alexandra Boulat (koja je, nažalost, preminula 2007.), danski fotograf Joachim Ladefoged, te nama dobro poznati Ron Haviv i Paul Lowe, koji živi u Sarajevu. Član Agencije VII je i Zijah Gafić, jedan od naših najboljih fotografa, čiji je rad objavljivan u renomiranim svjetskim časopisima kao što su Newsweek, Time, La Repubblica i Telegraph Magazine. 

Američka dokumentarna fotografkinja i rediteljica Sara Terry, osnivačica projekta “Aftermath” (Nakon svega), također je članica Agencije VII, a njoj se prije dvije godine pridružilo još šest kolegica: Anush Babajanyan, Jessica Dimmock, Linda Bournane Engelberth, Ilvy Njiokiktjien, Nichole Sobecki i Maggie Steber. One su “Seven of VII”, sedam članica VII Photo Agency, koje se bave dokumentarnom fotografijom, reportažom i primijenjenom umjetnošću, a dolaze iz Armenije, Holandije, Norveške i SAD-a. 

Trodnevni Festival slike predstavit će ove svjetski priznate fotografkinje i fotografe, njihov rad i ideje. Edukativnog karaktera, otvoren za javnost, uključivat će razgovore s autorima, panel-diskusije, radionice o medijima i vizuelnom novinarstvu te projekcije filmova, a ulaz na sve događaje je slobodan.

Njen način

Nama možda najzanimljivijim čini se izložba sedam spomenutih fotografkinja pod nazivom “Her Take: (Re)thinking Masculinity” (“Njen način: Ponovna razmišljanja o muškosti”). Prvi put prikazana prošle godine, izložba se sastoji od sedam projekata u kojima je svaka fotografkinja potcrtala vizuelnu refleksiju muškosti – postavila je u nove okvire, preispitala, istraživala, stavila je u istorijski ili specifičan kulturološki kontekst. “Izložba je razgovor, i to razgovor koji želimo voditi i sa muškarcima i sa ženama”, rekla je Sara Terry, koja je na poseban način oživjela Manetovu čuvenu sliku “Doručak na travi” i to tako što je golu ženu zamijenila golim muškarcem.

Nelly (30), Kenija

“Osjećam se kao muškarac, ali ponekad i kao žena, a nekad kao da i nemam rod. Kao interseksualna osoba, rođen sam i sa muškim i sa ženskim genitalijama. Ponekad zbunjujem ljude kad me pitaju jesam li muško ili žensko, ali ja se samo nasmijem i kažem da me zovu kako hoće”

Projekat “Outside the Binary” (“Izvan binarnog”), koji istražuje svijet ljudi koji se identificiraju kao nebinarne ili “rodnoqueer” osobe, doprinos je Linde Bournane Engelberth ovoj izložbi. Radi se o portretima osoba koje se mogu identificirati i kao muškarci i kao žene u jednom trenutku, mogu biti različitih rodova u drugom, u potpunosti bez roda u nekom trećem, a mogu i dovesti u pitanje samu ideju o postojanju samo dva roda. 

Kao što kaže Edea, jedna od nebinarnih osoba koje je Linda fotografirala: “Više se ne identificiram kroz spol. Kada me ljudi nazivaju on, ona ili oni, osjećam se kao da time naglašavaju moje osobine, i sve je to pozitivno.”

“Outside the Binary” stvara portrete koji negiraju konvencionalni muško-ženski binarni kôd te prkose rodu kao nečem što se da lako napisati ili pročitati na tijelu. “Non-binary” se opire jednostavnoj definiciji. Jedan od Lindinih modela, Gabriel, kaže: “Ne želim biti uvučen u rod, želim prigrliti oboje, a istovremeno biti između i ne biti ni jedno ni drugo.”

Političke teme i lične priče

Linda Bournane Engelberth (42), koja će u Sarajevu, zajedno sa Sarom Terry i Nichole Sobecki, održati žensku radionicu pod nazivom No Man’s Land, norveško-alžirska je fotografkinja s diplomom istorije umjetnosti, a živi i radi u Oslu i Berlinu. Za svoj rad dobila je nekoliko nagrada, uključujući međunarodnu nagradu za dokumentarnu fotografiju 2013. godine. Izlagala je u Nobelovom centru za mir i Gradskoj vijećnici u Oslu, zatim u New Yorku, te učestvovala na  nekoliko izložbi u Evropi. Od 2011. do 2013. bila je dio programa Norwegian Journal of Photography, koji podržava deset nezavisnih dokumentarnih fotografa u Norveškoj. 

Fotografija ju je zainteresirala kad je sa 18 godina otišla u Meksiko, gdje je ostala dvije i po godine. Tamo se počela baviti uličnom fotografijom, no danas je fokusirana na određene političke teme i lične priče koje smatra važnim. Interesuju je odnosi među ljudima i psihološke strukture ljudskog postojanja. “Zanima me način na koji smo povezani jedni s drugima. Zamislite da ukinete religiju, društvenu klasu, etnicitet i druge takve uticaje. Ako sve to uklonite i uđete u suštinu ljudskog postojanja, vidjet ćete da smo svi veoma slični. Svi mi trebamo ljubav i zaštitu. Volim istraživati ovu predloženu uniformnost u svijetu gdje politika i mediji doprinose jedino generalnoj kulturi straha i konflikta.”

Način na koji Linda sa svojom kamerom prilazi ljudima je veoma ličan; to je, kaže ona, jedna vrsta intimnog trenutka. “Magija fotografije je u tome što publika dobija priliku da otkrije svijet očima nekog drugog.”

Takav je i projekat o nebinarnim osobama. Projekat koji je i autoricu, kako sama kaže, naučio nečem novom i pomogao joj da se razvije kao ljudsko biće.

 

Edea (28), Norveška

“U ovom trenutku ne vidim da se svi slažemo oko toga šta je zapravo spol. Iz tog razloga, ni ja se ne mogu definirati u smislu roda, i ne osjećam potrebu. To je mnogo uzbudljivije i zanimljivije za osobu nego njihov spol ili seksualna orijentacija. Moja seksualna orijentacija znači da me privlači određena grupa ljudi, i to je sve; ne govori ništa o tome ko sam ja. Ko sam ja, odnosi se na kvalitete koje imam, moje vrijednosti i osobnost. Dakle, za mene, spol koji ste mi vi dodijelili nije bitan.
Sa šesnaest godina zaključio/la sam da sam zapravo žena. I tako sam živjela šest godina kao žena. Čak i prije toga bila sam uglavnom žena cijeli život. Međutim, u 22. godini više nisam htjela živjeti na taj način. Pokušala sam imati muževniji izraz i to mi je bilo posve novo. Promatrao sam ga kao ulazak u treću fazu, ne vraćajući se unazad na bilo koji način. Više se ne identificiram kroz spol. Kada me ljudi nazivaju ‘on’, ‘ona’ ili ‘oni’, osjećam se kao da time naglašavaju moje osobine, i sve je to pozitivno. Shvatio sam da mogu biti tačno ono što jesam u tijelu koje imam. U svakom slučaju, ne treba mi nikakvo priznanje. Nisam se toliko promijenio, nego kroz život i učenje, s vremenom i iskustvom, razvio sam nove poglede. I tako se vidim u novom svjetlu.

 
Gracija br. 367, 3.5.2019.