Pretplati se
Dan svjesnosti o autizmu

Uz obilježavanje važnog datuma

Dan svjesnosti o autizmu

Od 1908. godine, kad je riječ “autizam” prvi put upotrijebljena, pa do danas kada se širom svijeta obilježava Dan svjesnosti o autizmu, pređen je dug put

Od 2008. godine, 2. april je datum kada se širom svijeta obilježava Dan svjesnosti o autizmu. Pređen je tako dug put od 1908. godine, kad je riječ “autizam” prvi put upotrijebljena (dolazi od grčke riječi “autos”, što znači “sam”, odnosno “svoja ličnost”). Tad su ljekari (ime koje se spominje je švicarski psihijatar Eugen Blueler), iskoristili ovaj termin kako bi opisali posebna stanja kod šizofreničnih pacijenata potpuno povučenih u sebe. Prošlo je dosta vremena dok autizam nije dobio “dijagnostičku vrijednost”. U prvom takvom slučaju, 1944., doktor Leo Kanner, profesor na Univerzitetu Johns Hopkins i jedan od najuglednijih dječijih psihijatara u SAD-u, autizam je dijagnosticirao kao socijalni i emocionalni poremećaj. Prethodne opservacije pacijenata sa simptomima autizma su navodile psihijatre da zaključe kako se radi o šizofreniji. Dijagnoza “autizam” se odnosila na 11 pacijenata koje je dr. Kanner proučavao u to vrijeme.

Slučaj Donalda Tripletta 

A cijela priča je zapravo započela s pacijentom Donaldom Triplettom, rođenim 1933. godine u gradiću Forest u američkoj saveznoj državi Mississippi, u porodici koja je imala veliki ugled u svojoj zajednici. Prije negoli mu je dijagnosticiran autizam, smješten je u instituciju, što je tada bilo uobičajeno rješenje za djecu koja bi imala neki mentalni poremećaj. Roditelji djece koja bi imala dijagnozu poremećaja u ponašanju su ohrabrivani da djecu smjeste u posebne ustanove. Tako je i trogodišnji Donald završio u sanatorijumu, daleko od kuće, a roditelji su ga mogli posjećivati jednom mjesečno. Kako je postao još povučeniji u sebe, i potpuno se izolovao, roditelji su ga nakon godinu dana vratili kući, protivno preporukama ljekara, odlučni da sami nađu odgovore i rješenje za svog sina. 
 

Tad su otkrili profesora Kannera i upoznali ga Donaldovim slučajem. Imali su vrlo detaljne bilješke, što se pokazalo ključnim da dr. Kanner odredi terminologiju, kao i uzorke ponašanja koji se dovode u vezu s autizmom. Opisi koje su Donaldovi roditelji imali uključivali su sljedeće rečenice: “najsretniji je kad se ostavi na miru”, “povlači se u oklop i kao da živi svoj unutrašnji život”, “nesvjestan stvari oko sebe”. Dr. Kanner je potom napravio vlastitu opservaciju, ustanovivši kako dječak zna na momente biti eksplozivan, govor mu je često bio nerazumljiv, o sebi je govorio u trećem licu, ponavljao je tuđe riječi i fraze te je vlastite želje pripisivao nekom drugom. Dr. Kanner se neprestano vraćao terminu “autizam” koji je još davno prije njega koristio Eugen Blueber, kako bi objasnio ponašanje svojih pacijenata. Saznanja do kojih je došao, dr. Kanner je objavio u naučnom tekstu u publikaciji The Nervous Child. Novoopisani poremećaj je nazvao infantilni autizam: infantilni jer se javlja u ranoj dobi djeteta, a autizam jer dijete nema komunikaciju s okolinom. Ovaj je rad postao esencijalan na polju kliničke psihijatrije i omogućio Kennerovim kolegama da njegova otkrića uporede i iskoriste u radu sa pacijentima.

Kišni čovjek

Godine 1944. njemački naučnik Hans Asperger opisao je “srednji” oblik autizma, danas poznat kao Aspergerov sindrom. On je pratio visoko inteligentne dječake koji su imali poteškoće sa socijalnom interakcijom i specifična opsesivna interesovanja. Trideset tri godine kasnije, 1977., istraživanjem koje je uključivalo blizance utvrđeno je kako je autizam u najvećoj mjeri uzrokovan genetikom te da se radi o biološkom razvojnom poremećaju mozga.

Godine 1980., “infantilni autizam” je po prvi put uvršten na listu mentalnih poremećaja, te je zvanično odvojen od dječije šizofrenije, a sedam godina kasnije termin je promijenjen u “autistični poremećaj” te je dodana lista dijagnostičkih kriterija. Mnogi su istraživači širom svijeta brojnim metodama i različitim dijagnostičkim kriterijima istraživali učestalost pojavljivanja autizma i drugih poremećaja autističnog spektra. Godine 1987., psiholog Ivar Lovaas sa Univerziteta Los Angeles objavljuje prvu studiju koja pokazuje kako bihevioralna terapija može pomoći djeci iz autističnog spekta, te daje novu nadu roditeljima.

Godine 1988. izašao je Kišni čovjek s Dustinom Hoffmanom u ulozi autističnog savanta koji ima fotografsko pamćenje i velike matematičke sposobnosti. Ovaj je film dao veliki doprinos razbijanju predrasuda o autizmu i podizanju svjesnosti o ovom razvojnom poremećaju.


Krajem devedesetih javlja se sumnja da MMR vakcine uzrokuju autizam (prema studiji objavljenoj u medicinskom žurnalu The Lancet), ali su te tvrdnje brzo odbačene. Već 2000. proizvođači vakcina su iz upotrebe izbacili tiomersal (konzervans baziran na živi) zbog straha u javnosti da ovaj sastojak utiče na pojavu autizma. Ipak, i te su tvrdnje odbačene.

Američki centar za kontrolu i prevenciju bolesti je 2009. objavio procjenu da u SAD-u jedno od 110 djece ima poremećaj iz autističnog spektra, naspram 1:150 iz 2007. I, na koncu, prije šest godina sve potkategorije su stavljene u jednu dijagnozu: poremećaji iz spektra autizma, te nije izostavljen ni Aspergerov sindrom. Jedine dvije kategorije ovog poremećaja su: oslabljena socijalna komunikacija i/ili interakcija, te ograničeno i/ili ponavljajuće ponašanje.

Kako se 2. april obilježava kod nas

Generalna skupština UN-a odabrala je za obilježavanje Dana svjesnosti o autizmu 2. april, te se on obilježava već 12 godina. Prijedlog o ustanovljavanju Dana svjesnosti o autizmu došao je od predstavnika Katara u UN-u, što su prihvatile sve članice. Danom svjesnosti o autizmu se želi skrenuti pažnja na sve veći broj autističnih osoba. Najčešći pokazatelji poremećaja iz autističnog spektra su teža socijalizacija i komunikacija s okolinom, poteškoće u verbalnoj komunikaciji, tečnosti izražavanja misli i razumijevanja slikovitog i dvosmislenog govora, potreba za poštivanjem ustaljenog reda i obavljanje svakodnevnih obaveza na istovjetan, gotovo ritualan način, češća potreba za odvajanjem od drugih osoba, opsesivno fiksiranje na određene sadržaje i gotovo potpuna nezainteresiranost za ostale.

Svjetski dan autizma obilježava se i u BiH tako što se, kao i na globalnom planu, teži da se prenese poruka o svjesnosti postojanja osoba iz autističnog spektra, te njihovog uključivanja u sve društvene procese. Svojevrsni ambasador akcije obilježavanja Dana svjesnosti o autizmu u BiH je Udruženje za obrazovanje i podršku djeci sa i bez poteškoća u razvoju EDUS – Edukacija za sve. Ovo udruženje posvećuje cijeli april autizmu, a obilježavanje su započeli 2. aprila u Zemaljskom muzeju – izložbom dječijih radova, kreativnom radionicom te koncertom Latifa Moćevića. U nedelju, 7. aprila, slijedi “Plavi trening” u Velikoj aleji na Ilidži zajedno s Udruženjem “Marathon Sarajevo”, čime započinje kampanja “Trčim za nekog s autizmom”, kojom će se prikupljati donacije za edukaciju djece iz autističnog spektra. U Umjetničkoj galeriji BiH priređena je izložba “Plavi artizam”, na kojoj su izloženi likovni radovi na papiru i platnima, skulpture, instalacije i figurine, čiji su autori osobe iz autističnog spektra. Upravo tu izložbu posjetila su i djeca Zavoda za specijalni odgoj i obrazovanje “Mjedenica”, budući da izložene radove potpisuju i neki od mališana koji pohađaju ovu ustanovu. Osim toga, održano je niz drugih aktivnosti poput radionice flicanja, sportsko-rekreativne aktivnosti i takmičenja u školi, te je otvorena i stomatološka ambulanta namijenjena samo za djecu Zavoda.


U Zenici je Udruženje “Svijet u slikama” okupilo roditelje mališana iz autističnog spektra koji su svoja iskustva rado podijelili sa sugrađanima. U Banjoj Luci je održana tribina “Vještine roditeljstva”, posvećena značaju prepoznavanja autizma u što ranijoj dobi, te humanitarni koncert “Autizam govori srcem“ u Gradskom pozorištu Jazavac.

I susjedne zemlje imaju svoj program obilježavanja ovog važnog datuma. Pod sloganom “Uključi se”, kreativni članovi podgoričkog Resursnog centra “1. jun” pripremili su niz radionica i uključili svu djecu da zajedno stvaraju sa svojim vršnjacima iz autističnog spektra. Održana je promocija knjige pjesama Zašto lutke ne stare, autora Dejana Labovića, dječaka iz autističnog spektra, a za sve mališane pjevao je hor “Zvjezdice” na gradskom trgu u Podgorici. Udruga za autizam Zagreb, pod motom “40 godina sustavnog zanemarivanja obitelji sa autizmom”, organizirala je puštanje balona u centru Zagreba, vožnju plavim tramvajem “Uđite u naš tramvaj – uđite u naše cipele”, zatim interaktivnu predstavu Mala crvena kuća, kao i sportske aktivnosti.