Pretplati se
Roditeljstvo nije trka, već najljepše putovanje

MARIJA HUDOLIN

Roditeljstvo nije trka, već najljepše putovanje

“Sada, nakon osam godina otkako sam po prvi put postala mama, imam osjećaj kao da je sve u mom životu sjelo na svoje mjesto i dobilo još veći smisao”, kaže nekadašnje TV lice, a danas autorica bloga Motherhudolin, mama osmogodišnje Sophije, sedmogodišnjeg Markusa, petogodišnje Pije i trogodišnje Elisabeth...

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci la.lanna

Sarajku Mariju Mišić (42) pamtimo kao prvu pratilju Miss opkoljenog Sarajeva, da bi kasnije popularnost i simpatije javnosti zadobila radeći kao voditeljica na TV Hayat. Potom ju je život (ljubav, zapravo!) odveo iz rodnog grada u Beograd, gdje je svila porodično gnijezdo sa suprugom Steffenom Hudolinom, aktuelnim šefom Drugog sektora operacija Delegacije EU u Srbiji. Za Steffena se Marija udala 2008., a danas imaju četvero djece: Sophiju (8), Markusa (7), Piju (5) i Elisabeth (3). Majčinstvo je postalo njezin posao u kojem najviše uživa, a proteklih nekoliko godina izgradila je ime i kao autorica uspješnog bloga Motherhudolin.

Nova dimenzija ljubavi

Za Mariju Hudolin, odgajati dijete je ogroman dar i veliki izazov, a promjenu koja je u njenom životu nastupila otkako je postala majka smatra neprocjenjivim životnim iskustvom. “Granice svakodnevno pomjeram, živce treniram, a tu je i osjećaj bezuvjetne ljubavi koji je mamama dobro poznat”, kaže ona. “Biti mama znači puno više nego roditi dijete. To znači dati život malom biću čiji opstanak zavisi isključivo od vas. Majčinstvo vam iz temelja mijenja pogled na život i učini ga nemjerljivo boljim. Sada, nakon osam godina otkako sam po prvi put postala mama, imam osjećaj kao da je sve u mom životu sjelo na svoje mjesto i dobilo još veći smisao. Rastem sa svojom djecom, oni su me naučili toleranciji, strpljenju, požrtvovanosti i odgovornosti. Učim i da se izborim sa ljutnjom i strahom. Ovi mali dobri ljudi jesu razlog što sam pronašla novu dimenziju ljubavi, koja briše sebičnost do svemira i nazad, i tako stotinu puta.”

Imati četvero djece, Marija smatra posebnim zadatkom punim izazova, ali nipošto nepremostivim. “Moram se pohvaliti da nam je organizacija jača strana; to je, ustvari, jedini način kako naša velika porodica može funkcionisati. Svako dijete nova je avantura, zadivljujuća nova osoba, još jedan zamotuljak vrlina i mana koji nekada obožavate a nekada vas iscrpljuje. Jer, neko je uvijek gladan – iako su svi jeli, ima uvijek prljavog veša – bez obzira koliko često ga perete.” Četvero djece znači i četiri puta više ljubavi, ali i četiri puta više obaveza. Marija kaže kako joj nakon što je postala majka nije bio problem pronaći vrijeme za sebe, već otkriti novu sebe. “Roditeljstvo nije trka. To je jedno od naših najljepših putovanja. Zato suprug i ja sebe podsjećamo svaki dan da u njemu uživamo, dok se rađamo i rastemo kao mama i tata. Tokom godina, otkrila sam i usvojila mnogo tajni, alata i teorija da život učinim lakšim povećavanjem produktivnosti, jer je to jedini način da mi dan traje duže i da rastegnem 24 sata u kojima živim i postignem bar dio s mog ambicioznog spiska.”

Sa njih četvero, s osmijehom govori, nema planova, s djecom se živi u trenutku. “Iako je mnogima već dosadan koncept kvalitetnog vremena s djecom, moramo priznati da je – istinit! Bolje je da provedete jedan sat igrajući se sa svojom djecom na način na koji oni žele nego da cijeli dan iznova sjedate pored njih a pritom ne stignete da ih primijetite i da im se posvetite.”

Sami sebi smo, kako kaže, veći kritičari nego što su nam djeca. Trebamo prihvatiti da nam djeca ne zamjeraju često toliko koliko mi mislimo da griješimo. “Ako bih ja trebala pružiti neki savjet o roditeljstvu, sveo bi se na to da uvijek slušate svoje srce i niste loša mama. Vi ste dobra mama koja ponekad ima loš dan. Sasvim je normalno da bebu posmatrate dok spava, a kada se vama spava, spavajte s guštom. Muž će vas i nakon djece i dalje voljeti, a vi nemojte zaboraviti da vodite računa i o drugoj važnoj osobi – o sebi!”

Bolje završeno nego savršeno

A klinci, kako rastu tako Mariju iznova oduševljavaju svojim zapažanjima svijeta u kojem žive. Naprimjer, sedmogodišnji Markus iznenadio ju je svojim pronicljivim pitanjem: “Mama, da li se Trumpova žena slaže s njegovom politikom?” Uz sve dogodovštine i avanture koje prolazi sa djecom, Marija je prije tri godine pronašla inspiraciju za pisanje bloga, koji je nazvala Motherhudolin. Njime opisuje sve čari, radosti i izazove s kojima se susreću majke. “Blog sam počela pisati jer sam htjela iz sebe izbaciti frustracije, htjela sam pisati o stvarima koje su mi na pameti i napokon reći, onima koji žele čuti, da nijedna osoba, mama pogotovo, nije usamljena u svojim nedoumicama, svakodnevnom haosu, i ne, nije luda.” Blog je inspiriran njenom djecom, ona su joj neiscrpan izvor materijala za pisanje. Priča je to o iskustvu rađanja i podizanja malih ljudi, o gubljenju i vraćanju sopstvenog identiteta, o samopouzdanju žene, o strahovima i nesigurnostima koje ova vrsta životne odgovornosti nosi. Priča je to o svemu što je, kako kaže, danas čini sretnom ženom. “Pisala sam i nisam vjerovala da to iko čita. Jedan sarajevski portal je počeo preuzimati moje tekstove, koji su nerijetko imali preko hiljadu shareova. Zamislite, ovo što ja pišem, neko čita!”

A na kraju je pitamo i koliko je suprug Steffen uključen u pomaganje i odgoj djece, što joj izaziva novi talas osmijeha: “Da ste mi to pitanje postavili prije nekoliko godina, odgovor bi zvučao ovako: ‘Ne zna to niko kao ja! Samo ja imam osjećaj koji je podešen prema svakom dječijem pogledu, misli, uzdahu, potrebi!’ Vjerujem da svaka majka u sebi misli: mogu ja to bolje, brže, ljepše nego on… ali isto tako, a trebalo mi je vremena da dođem pameti, vjerujem da samo mudra žena zna da to ne izgovara naglas i prepusti suprugu dio obaveza. Ipak je bolje završeno nego savršeno. Da li smo ravnopravni? Nismo. Djeca do godinu dana imaju samo potrebe, ne i želje. Priroda je to tako napravila da dijete odmah po rođenju traži i zna samo za majku koja ga je devet mjeseci nosila. Mogu reći da bi bez podrške mog supruga ovo zanimanje zvano majčinstvo išlo  daleko teže.”