Pretplati se
Živim i crtam u Sarajevu, a radove objavljujem u Francuskoj

FILIP ANDRONIK

Živim i crtam u Sarajevu, a radove objavljujem u Francuskoj

Nagrađivani crtač stripova Filip Andronik, i uspješan stand-up komičar, godinama s kolegom Senadom Mavrićem crta za tržište u Francuskoj. Prošlog mjeseca objavljen je njihov strip Krieg machine, o posadi njemačkog tenka “Tigar” u Drugom svjetskom ratu, a sada rade i nastavak...

Jedan od malobrojnih strip-crtača u BiH, Filip Andronik (37) u novije je vrijeme i afirmisani stand-up komičar kako kod nas tako i u regiji. Rođen u Sarajevu, završio je Srednju školu primijenjenih umjetnosti, Odsjek slikarstvo. Kreativan i inovativan, izbio je u prvi plan sa strip-serijalom Amnezija, superjunak s problemom sa pamćenjem. Danas radi za uticajnu izdavačku kuću stripa Delcourt u Francuskoj, usto je ilustrator, autor videoradova i muzičkih spotova, a angažovan je i u privatnoj osnovnoj školi “Bloom”, gdje u vanškolskoj aktivnosti uči djecu stripu. Na nedavno završenom studentskom festivalu dizajna i vizuelnih komunikacija Pop-up Sarajevo! bio je jedan od predavača, podijelivši svoje iskustvo s publikom u Art kinu Kriterion.

Mlade kolege oduševljeni su vašim ilustracijama i britkim komentarima. Kako je bilo kada ste vi počinjali?   
– Drago mi je da sam bio u sredini mladih i kreativnih ljudi, jer kada sam se počeo baviti stripom, kod nas nije postojala scena ilustratora. Deset godina kasnije, stvari su mnogo bolje s obzirom na to da danas imamo izdavače i festivale u Sarajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Laktašima, kao i u regiji, gdje su svi ilustratori i strip-crtači dobrodošli.
Šta biste voljeli da mladi nauče i zapamte iz vašeg predavanja?
– Ilustracije koje sam predstavio nastale su u zadnjoj deceniji mog stvaralaštva; radi predavanja izvukao sam iz arhiva one najsmješnije, jer volim crtati smiješne stvari. Iz njih su mladi mogli zaključiti da mogu naći nešto što ih uveseljava i da će negdje, na kugli zemljskoj sa sedam milijardi stanovnika, biti neko kome će se to svidjeti. Poslije predavanja, u razgovoru sa studentima, složili smo se da rade ono što se od njih na fakultetu traži, ali da drugom rukom istovremeno rade ono što vole, što ih raduje, da ne treba odustati od svog interesovanja, od istraživanja.  Treba crtati, raditi, biti originalan i iskazati vlastitu individualnost.
Poznato je da vaše ilustracije prate britki komentari. Da smo znali za ljekovitost brusnice, Tito bi bio živ i danas, samo je jedan od najsimpatičnijih kojima kritikujete naše pomodarstvo i to da bez kriterija podliježemo neukusu.
– Gradim karijeru komičara prateći tok vremena i društva, prateći sve stvari koje prepričavamo u kafanama. Naša svakodnevnica je puna malih inspiracija. Postupak kako nešto radimo, ili ubjeđenje da to radimo samo zato što to svi rade, savršeni su za parodiranje. Podložni smo uticaju i idealiziramo stvari, nosimo istu garderobu i slušamo istu muziku zato što to rade “svi ostali” i stvari su popularne samo zato što su popularne. Individualizam nestaje. Kroz svoj rad prenosim društveno angažovane poruke, ljudi treba da istražuju sami sebe, da nađu svoje ja, a ne da se pretvore u stereotip za parodiranje.
Koji vas posao trenutno zaokuplja?
– Moj kolega i ilustrator Senad Mavrić i ja radimo već godinama za izdavačku kuću Delcourt u Francuskoj, gdje je prije mjesec dana objavljen naš strip o posadi njemačkog tenka “Tigar” u Drugom svjetskom ratu. Sada radimo nastavak – gle čuda! – o posadi američkog tenka u Drugom svjetskom ratu, jer postoji interesovanje publike za stripove o tenkovima, avionima, općenito o vojnoj tehnici. Strip moramo završiti do idućeg ljeta, jer je objavljivanje zakazano za jesen 2019.
Kako su vas otkrili Francuzi?
– Sa radovima koje smo Senad i ja radili bio sam gost na festivalu stripa u Leskovcu, a tu je bio prisutan jedan agent iz Mađarske, koji “lovi talente” u regiji. On je vidio naše radove i rekao da je to dovoljno dobro da bi nas Delcourt prihvatio. Nisam nikad bio u uredništvu te kuće, dogovarao neki sastanak, posao i slično, sve je išlo preko agenta. Sada živim i crtam u Sarajevu, a radovi se objavljuju u Francuskoj. Ako ja mogu da tako radim, onda nema prepreke i za nekog drugog ilustratora, bez obzira odakle dolazi.
Više puta ste rekli da vas mediji pitaju može li se živjeti od stripa. Nervira li vas to pitanje?
– Kod nas kad kažeš da pišeš i crtaš stripove, ljudi te pitaju može li se živjeti od toga. Mislim da se može živjeti od svega što ljudi rade. Negdje u svijetu sigurno postoji interesovanje za to što radiš. Ako u Bosni ne postoji strip-scena i izdavaštvo, ljudi mogu preko interneta poslati svoje radove izdavačima u zemljama regije ili u inostranstvu. Francuska i Belgija su ogromna tržišta i dobri crtači mogu uspjeti tamo gdje se mjesečno objavi stotinu tvrdokoričnih albuma, dok mi izdajemo samo jedan album godišnje, što je nepojmljivo. Ako jedan Filip može crtati slobodno i biti plaćen za to, vjerujem da je to inspiracija i za druge da se odvaže i žive radeći ono što vole.
Jesu li vam talent podarili roditelji?
– Talent nisam naslijedio od roditelja, moja majka je arhitektica, a moj pokojni otac bio je ekonomista, ali jesam od djeda koji je bio učitelj, a usto je lijepo crtao. Na fotografijama u porodičnom albumu uvijek sam sa olovkom u rukama, nogama ili u nosu. S godinama je porodica shvatila da me crtanje veseli, dozvolili su mi da radim šta želim, bez obzira na uvjerenje da crtanje nije ozbiljno zanimanje. Kasnije su se počele javljati prilike da gostujem na festivalima stripa, objavio sam strip-albume, ilustracije, počeo sam da držim radionice za djecu. Sada sam izgrađena ličnost i mama je svjesna toga. Smiješno je, možda, da sam ja strip-crtač, a moj brat automehaničar, ali je tako. (smijeh)
Vi i vaš kolega Hazim Mujčinović poznati ste i uspješni stand-up komičari. Osim Made in Bosnia, je li na pomolu nova komedija?
– Naša šou-predstava Made in Bosnia je, kako drugi kažu, najpopularniji stand-up Bosanaca o Bosancima. Nastupali smo kod nas, u Sloveniji, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji, nedavno smo bili u Zavidovićima, u Metkoviću i Rijeci, a sada idemo u Split, Šibenik,  Zagreb i Salzburg. Hazim i ja mijenjamo i dopunjavamo našu predstavu rekvizitima i slajdovima jer želimo da se odmaknemo od nastupa drugih komičara. Od iduće sezone predstava će biti drugačija, a mi na svoj način prepoznatljivi za publiku.  
Koje filmove prikazuje Art kino Kriterion, u kome ste urednik programa?
– Idejni sam tvorac programa “Stari dobri filmovi 50 +” koji uređujemo moja prijateljica Lejla Junuzović i ja. Želimo da mladi upoznaju kinematografiju slavnog prošlog doba i na velikom ekranu pogledaju klasike poput Grka Zorbe ili Casablance. Svake srijede prikazujemo jedan film, a nas dvoje pripremamo uvod i vodimo razgovor s publikom, a u cijenu ulaznice piće i kokice su gratis. (smijeh)
Koliko se s godinama promijenila vaša vizija profesije?
– Kad sam bio bio mlad, romantizirao sam ideju da ću biti strip-crtač koji radi za veliku izdavačku kuću i da će svi željeti da kupe ono što crtam. S vremenom sam shvatio da sam u tom poslovnom lancu dio mašinerije, da je to posao kao i svaki drugi, sa rokovima u kojima moram predati crteže. To me malo razočaralo, ali baviti se nečim kreativnim čime se ne bave svi, jer nas profesionalno angažovanih strip-crtača nema ni desetero u državi, čini nas “herojima ulice”. To da ne radimo što i većina, drago je i nama i našim sugrađanima, to mi daje snagu i motivaciju za rad. Bez obzira na sva negativna iskustva, loše plaćene poslove i sve male stresove koje donosi freelance posao u kome si sam svoj poslodavac.
Da li se tako promijenio i vaš pogled na život?
– Ozbiljnom radu i pogledu na život pariram smiješnim i zabavnim crtežima i stand-up komedijom. Parodija definiše moj život. Sve što radim – crteže, komediju, radionice – sve je u kategoriji parodije. Šalim se na račun svega. Humor je pristup koji uvijek pali.