Pretplati se
Ništa se ne može mjeriti s ljubavlju

HELENA MINIĆ-MATANIĆ I DALIBOR MATANIĆ

Ništa se ne može mjeriti s ljubavlju

Hrvatski reditelj Dalibor Matanić prilazi poslu konstantno sa istom radošću, strepnjom i željom za stvaranjem, ali i njegova supruga, glumica Helena Minić Matanić, sada su se oboje našili na istom poslu, u drugoj sezoni TV serije Novine, a privatno uživaju u odrastanju kćerke i sina...

Napisala Živana Jovančić
Snimila Zehra Alibašić

Emitovanje druge sezone TV serije Novine 2 započelo je 28. augusta, a publika ovogodišnjeg SFF-a već je imala priliku gledati dvije epizode serije i pozdraviti reditelja Dalibora Matanića (43) i članove glumačke u kojoj je bila i Helena Minić-Matanić (39). Prva sezona Novina postigla nevjerovatan uspjeh za jednu TV seriju ne samo iz Hrvatske nego i iz ovog dijela Evrope, upoređivana je sa prestižnim stranim ostvarenjima na velikom i malom ekranu, ali činjenica da se Novine emituju u 190 zemalja svijeta govori sama po sebi najviše. Izuzetan uspjeh Novine duguju prevashodno Netflixu, smatra reditelj, budući da ih je otkupila upravo ta globalna digitalna platforma  za film i serije.

Tokom našeg razgovora u jedno prijatno sarajevsko poslijepodne, priča nam kako druga sezona otkriva novi pogled na realnost, tangira bilo društva, uvodi nove događaje, nove likove, glumce. “Serija je postavljena kao trilogija, zida se iz tri perspektive. U prvoj sezoni govorili smo iz perspektive medija, u ovoj drugoj iz politike, a u trećoj sezoni govorimo iz perspektive sudstva. Kad se zatvori trilogija, nadam se da će to biti jedan dokument jako važan i za nas i šire, jer su u seriji neka dešavanja u stvarnosti univerzalna.“

Dok priča o televizijskom projektu, Matanić to čini sa žarom, zadovoljno, nadahnuto, što nas je potaknulo da ga upitamo za razloge zbog kojih je uopšte prihvatio scenarij o sedmoj sili, što je rijetkost u regiji. U početku je i sam bio skeptičan, priča nam otvoreno.

“Bojao sam se da će to biti serija o zanatu, da će prikazivati novinarski život, ali kad sam pročitao scenarij shvatio sam da se serija bavi novinarskom nemoći, što mi je bitnije i aktuelnije u eri svih današnjih dešavanja u svijetu. To je bio kut koji me zanimao i shvatio sam da je Ivica Đikić napravio sjajnu konstrukciju stvari, pisao je kao čovjek koji je novinar i urednik još i sada.” Konkretno, radnja Novina 2 odigrava se između dva kruga predsjedničkih izbora, samim tim uvela je nove glumce, a među njima je i Helena Minić-Matanić, koja nam kaže kako je u seriju ušla na

nagovor producenata Miodraga Sile i Nebojše Tarabe. “Iskreno, opirala sam se ovom angažmanu jer ja sam glumica, a moj suprug je reditelj, ja ću dobivati uloge zato što je on režiser, što je glupo i suludo razmišljanje.“ U seriji je novinarka Vera Papo, koja je samohrana  majka, skromna žena, realna, pritisnuta porodičnim problemima i vlastitim, također.

“Istina i pravda su ono što Vera voli, u životu nije pristala na nešto manje od toga. Opirala sam se toj ulozi, ali po biografiji i cijelom habitusu što ja jesam, to je to.”

Roditelji Lole i Maxa

“Ona je moja Jessica Rabbit”, volio je Matanić usporediti suprugu Helenu sa crvenokosom junakinjom animiranih filmova. Tako je bilo prije dvije godine, kad su oboje bili na pretpremijeri prvog serijala Novina na SFF-u, ali ovog puta Helena je imala drugačiji imidž, tamnu boju kose, savijenu u malu punđu visoko podignutu. Njihovo poznanstvo datira sa predstave Thelma & Louise koju je Matanić režirao u Puli, u Istarskom narodnom kazalištu, u kome je Helena bila dio ansambla. Vjenčali su se u decembru 2014. godine, postali su roditelji te s puno ljubavi podižu trogodišnju kćer Lolu i jednogodišnjeg sina Maxa. “Hipersenzibilni su i jedno i drugo, maštoviti, veseli, tužni, ljuti. Djeca se već rađaju s karakterom, treba ih poštovati takve kakvi jesu, a Dado i ja se trudimo da sebe ne unosimo u djecu, nego da svako od njih bude osoba za sebe”, kaže Helena. Razgovor o porodičnoj privatnosti bio je trenutak da podsjetimo reditelja Matanića da je 2015. sijao od sreće i osobno i profesionalno, a na šta mi to aludiramo lako je odgonetnuo.

“Da, da, pamtim to. Lola se rodila 9. augusta, a ja sam 14. došao na festival u Sarajevo, sa ekipom filma Zvizdan. Tu sam proslavio rođenje Lole. Sa Zvizdanom smo otišli u Cannes, film je prikazan u kazalištu, ovacije su trajale 10 minuta. To je bio nestvaran događaj, film se dogodio na najbitnijem mjestu na svijetu, o filmu se pričalo po cijelom Cannesu, zna to i Helena.” Nakon tih burnih doživljaja, danas uživa uz ženu sa kojom se međusobno razumije, a postao je jedan od onih očeva koji su zaljubljeni u svoju djecu. “Lolu gledam kao ženskog Klausa Kinskog: ima neko unutarnje ludilo koje i mi imamo, puno me podsjeća na mene, ima neki svoj, pravi živac, kao i ja. A Max je šarmer.”

Iznad svega je ljubav

Bračni partneri kažu da su se osobno promijenili najviše s rođenjem djece, pa je tako Dalibor shvatio da nije sebi najbitniji, ali ne samo to. “Kad smo se Helena i ja počeli zabavljati, ona mi je spustila ego; tako su mi i djeca spustila ego. Mislim da se ništa ne može mjeriti s ljubavi. Kad ljudi kažu da im je ono što rade najbitnija i najdraža stvar u životu, a to govorimo u ranim danima, ljudi griješe. To je odbrambeni mehanizam, a da li je to ikome dalo imalo ljubavi?”

Čudesni svijet majčinstva snažno je uticao na Helenu: prije svega, stekla je veliko samopouzdanje. “Počela sam cijeniti tijelo kao hram, jer je iznijelo dva nova i prekrasna bića na ovaj svijet. Sada su mi prioriteti promijenjeni. Ja sam se razišla u mnogim stvarima sa kazališnim kolektivom, i privatno i poslovno, usred porodiljskog odsustva dala sam otkaz, nisam se bojala. Djeca su mi zapravo dala snagu. Želim da im budem uzor da bi se jednog dana znali zauzeti za sebe. Dado mi je podrška, bez njega ne bih izdržala do kraja. S druge strane, želim biti samosvjesna žena, želim kročiti na svoj put; on je na svoj put već kročio. Moramo ostati individue kako god da je.”  

Oboje se pripremaju za nove obaveze: Helena ima glumački projekat u Zagrebu, a Dalibor postavlja predstavu Sumrak bogova u Slovenskom narodnom gledališču u Mariboru. Nagrađivani reditelj, koji filmovima umije zakovitlati činjenice naše realnosti i uskomešati duhove, za sebe kaže da prezire laž, a lični optimizam tretira kao hendikep u današnjem modernom društvu. “Stalno se borim za neki bolji svijet, svijet u kome dominiraju etika, istina, pravo. Današnji svijet se često pomiče u konformizam, manipulira se sa istinom. Protiv toga se borim. Uvijek kažem da kroz film i seriju stvaram ogledalo društva, a Zvizdan i Novine su navigacija kojom društvo treba ići. Najgora stvar koja se može desiti jeste da umjetnost bude komforna zona, navigirana, da bude isključivo dekor društva.”