Pretplati se
Dalmatinka u Sarajevu

MIHAELA PERAICA

Dalmatinka u Sarajevu

“Sarajevo me prigrlilo, kolege su mi ukazale veliko povjerenje, svim silama se trudim da ih ne razočaram”, kaže mlada voditeljica centralnog Dnevnika FTV, te otkriva kako živi na relaciji Sarajevo - Mostar - Sinj

Napisala: Živana Jovančić

Od prvog pojavljivanja na Federalnoj televiziji prije skoro godinu dana, pažnju gledatelja širom BiH plijeni novo, lijepo lice voditeljice Dnevnika 2 i novinarke u informativnoj redakciji Mihaela Peraica (21). Rođena je u gradiću Sinju, poznatom po tradicionalnom viteškom natjecanju Sinjska alka. Najmlađa je u obitelji s četvoro djece, a sticajem životnih okolnosti svi potomci Monike i Mileta Peraice prekonoć su odrasli i postali samostalni. Naime, njihov otac Mile razbolio se, liječi se i dan-danas, o njegovom zdravlju danonoćno brine supruga Monika. Ovio teško životno iskušenje snažno je utjecalo na djecu, shvatili su da će i roditeljima i sebi nabolje pomoći ukoliko se posvete školi. Njih četvero: Kristina, Maja, Filip i Mihaela su danas zreli ljudi, odani roditeljima a međusobno bliski složni i zadovoljni. Mihaela je završila srednju školu u rodnom Sinju, preselila se u Mostar, danas je studentica druge godine Studija komunikologije.  Razumljivo je da o iskustvu vezanom za očevu bolest Mihaela priča s posebnom emocijom, te nam je tokom razgovora kazala kako je porodične rane preokrenula u vlastito pogonsko gorivo.

“Volim reći da sam cura mlada, ambiciozna i da sam prošla veliki put za svoje godine. Majka i otac sun as odgajali da budemo pošteni, realni i nikom ne činimo zlo. To su moji ratnici, često kažem za roditelje, jer mislim da kućni odgoj i djetinjstvo obilježe čovjeka za cijeli život. Očeva bolest nas je još više zbližila, možda me ne bi mogao svako razumjeti, ali smatram da je to veliki blagoslov u našoj obitelji – koji nas je povezao. Život me natjerao da budem samostalna, da uzmem sve u svoje ruke i djelujem, jer sjediti u kući, ništa ne raditi i čekati da te roditelji finansiraju, za mene nije izbor. Shvatila sam da sve te rane koje mi je život stvorio moram pretvoriti u svoje pogonsko gorivo, u nešto što me pokreće, a to je težnja ka višem. Nisam htjela pomoć sestara i brata, htjela sam sve sama napraviti, otišla sam na Hvar, radila kao sezonac u ugostiteljstvu, zaradila da mogu upisati studij, platiti stan, režije i da ne budem gladna, kako se kaže. Nas četvero svi radimo i sad možemo pomoći roditeljima. Divan je osjećaj kad se može pomoći iako to nekad nije potrebno.”

S molitvom u studio

Po prirodi je komunikativna, od djetinjstva voli literaturu, danas čita temeljnije, više puta vraća se jednoj te istoj knjizi, bilježi njoj posebno važne citate, rijetke i lijepe izraze, jer time će njen vokabular postati kultivisan i bogatiji. Negdje u tome leže i korijeni izabrane profesije. Danas ih nadopunjavaju njena želja  i volja da uči, postavila je sebi visoke ciljeve, a s druge strane svjesna je očekivanja kolega i pretpostavljenih i želi ih ispuniti. Prije no što je ušla u studio FTV-a, naša Lipa je, kako je simpatično nazivaju u kolektivu na FTV, strpljivo dolazila na govorno-jezičke vježbe kod Jasminke Šipka, nekadašnje poznate TV spikerice i voditeljice. “Jasminka lomi u meni sve ono dalmatinsko”, smije se Mihaela i priča kako je bez imalo treme prošlo njezino premijerno predstavljanje na malom ekranu.

“Nema straha, vidim samo kameru i kamermana, nemam osjećaj da me sad gleda ko zna koliko tisuća ljudi. Kad pogledam na to koliki je trud i koliko cijeli tim oko mene radi, a na kraju sve padne na mene da to saopštim gledateljima, imam i svoj ritual:  nijednom nisam ušla u studio bez molitve, nijednom nisam ušla u studio da nisam dala sve od sebe. Jako sam samokritična, još svoj angažman na TV nisam dovela do nivoa koji želim, ali vjerujem u sebe.”

S jedne strane, nosi u sebi osjećaj velike odgovornosti, a s druge želi opravdati povjerenje koje joj je ukazao kolektiv. Svakog od kolega cijeni i profesionalno i privatno, prihvatila je njihove korisne i dobronamjerne savjete, bili su joj veliki oslonac od početka, usmjerili je.  “Ne želim biti bolja od njih, želim biti najbolja verzija same sebe”, kaže mlada kolegica otkrivajući koliko odmjereno razmišlja.

Na posebno mjesto u našem razgovoru stavlja stariju sestru Maju koja je utjecala na njen odgoj, koja generalno na nju i danas ostavlja najbolje impresije, te je taktično podržava i otvara jojnove vidike: “Pomaže mi da izađem jača iz svake situacije.”

A sretnom je, veli, čini i to što je njena porodica gleda svakodnevno na malom ekranu, kao i svi dragi ljudi koje poznaje u Sinju.

Dalmatinka u Sarajevu

“Sarajevo me prigrlilo“, kaže lijepa Dalmatinka. Jeste grad s dušom, kaže, ali veli i kako se još nije navikla na hladnu sarajevsku zimu, te da je dosad, tokom hladnih mjeseci, često bježala u Mostar – da se ugrije na hercegovačkom suncu. Danas živi na relaciji Sarajevo-Mostar-Sinj, raduje se odlasku u zavičaj, u Mostaru ima prijatelje na studiju, a u Sarajevu je njena prijateljica i kolegica Amina Hodžić. Sama je otkrivala ovdašnje znamenitosti i kulturnu baštinu Sarajeva, a s Aminom manje poznatu stranu grada. Veli nam da se rado počaste ćevapima i pitom, te da je fascinirana pogledom na grad s vidikovca koji se pruža sa Zmajevca. 

Da je postala je prepoznatljivo TV lice i sama se često uvjerava na gradskim ulicama, poneko je zaustavi da bi pohvalio njen rad, neko drugi da bi izrekao kompliment na račun fizičkog izgleda. Sve prihvata ljubazno, ali ne želi da se time zanosi, napokon, ona je napustila i manekensku karijeru radi koje je kratko potisnula obrazovanje u drugi plan. Počevši od Splita, pojavila se na modnim pistama Istanbula, Dubaija i Zagreba, iz modnih agencija su joj predviđali uspješnu budućnost, nagovarali je da obrazovanje prolongira, ali nije htjela pristati. “Okrenula sam se znanju, želim ulagati u sebe, zaljubljena sam u profesiju, zasad se vidim na FTV-u, ta me je kuća izgradila, trudim se svim silama da ih ne razočaram. Osoba sam koja ima realan pogled na život, neki mi kažu da sam puna samopouzdanja, ali ako ja ne vjerujem u sebe – ko će onda.”