Pretplati se
Glumac mora da živi ovdje i sada

MAJA SALKIĆ

Glumac mora da živi ovdje i sada

Glumica Sarajevskog ratnog teatra Maja Salkić ove je pozorišne sezone imala pet premijera, zbog čega je zaslužila i pohvalu kolektiva i direktora Aleša Kurta

Napisala: Živana Jovančić

“Najdražoj Maji, za prekrasnu 2017/18. sezonu u kojoj je uradila puno više nego što misli... Samo naprijed...” Ovo su riječi reditelja Aleša Kurta koje su nedavno osvanule na Facebooku. Potpisao ih je u svoje ime i u ime pozorišnog kolektiva Sartr, na čijem je čelu, te tako javno pohvalio glumicu Maju Salkić (38). Lijep manir, neuobičajen u domaćoj praksi djelanja općenito, sa čime bi se, vjerovatno, mnogi složili. “Ne hvalim se nagradama, ali sa ovom želim”, uzvratila mu je glumica, a nama u razgovoru priznala da je za nju ova pohvala, prije svega, neočekivana.

Priča nam kako je sve to probudilo u njenim mislima sjećanje na neke prošle godine, na nekadašnjeg dragog direktora Sarajevskog ratnog teatra Safeta Plakala, koji je imao običaj da priredi druženje povodom dana pozorišne kuće, te pohvali saradnike i glumce koji su se najviše istakli na kraju aktuelne sezone. Zaboravljeni običaj sada je Aleš Kurt oživio, ujedno i tu malu ceremoniju na kojoj se pohvale najbolji, pa iako je sve to internog dometa, kolektiv odiše zadovoljstvom, a sa njim i Maja Salkić. “Iznenadio me poziv za dodjelu pohvala na kraju sezone, 14. jula. Lijepo je biti pohvaljen, ovo mi je zaista bila značajna sezona, puno sam radila, mislim da se sve lijepo posložilo. Aleš mi je drag čovjek i umjetnik, drago mi je što je neko primijetio moj rad, moj trud, jer Sartr doživljavam kao svoj drugi dom, a kolege kao porodicu.”

“Samo rađanje uloge je novi početak, istraživanja su velika, sve vam je nepoznato, nikad ne znate šta vas na kraju čeka”

Nova uloga, novi početak

Maja je iza sebe protekle sezone ostavila pet premijera. Počelo je s predstavom Jedvanosimsoboakalomistobo (koja je najigranija u Sartru, i koja je nedavno oduševila makedonsku publiku u Skoplju), a slijedile su We are born naked and the rest is... i Narodna drama. Izvan matične kuće bila je Dora, diplomska predstava Helene Vuković na Akademiji scenskih umjetnosti, i Narodni poslanik, u koprodukciji Oxygen Production i Bosanskog kulturnog centra.

Ističemo i nagradu Velika liska kao najbolja glumica, zahvaljujući  kreaciji u predstavi Jedvanosimsoboakalimistobo na festivalu komedije Mostarska liska. Glumica koja je sa Sartrom nerazdvojna skoro 15 godina doživljava nagrade kao podstrek za dalji rad, ali uprkos svemu, sa svakom novom ulogom ima utisak da kreće ispočetka. “Samo rađanje uloge je novi početak. Istraživanja su velika, sve vam je nepoznato, nikad ne znate šta vas na kraju čeka, sve se posloži kao da nam je to prvi put, kao da polazimo u prvi razred škole. Naravno, lakše vam se suočiti na sceni kad imate iskustvo sa ulogama koje su vam donijele sigurnost, lakoću igranja, možda i nova emocionalna stanja”, govori Maja, dodajući da je stvarnost izvor koji je napaja inspiracijom za scenske likove.

“Glumac mora da živi ovdje i sada. Ne možeš se izolovati izvan ovog dana i prostora da bi donio neki novi život na sceni.”

Besprijekorno odigrane, ipak nijedna uloga nije na nju ostavila neizbrisiv trag, niti je promijenila lično. “Ne mogu reći da me jedna uloga vodi, da me razbudila, osvijestila, ali moram priznati da su me neke okolnosti dovele do trenutka kad kao glumica osjećam da mogu sve, da mogu naći način i put da i najtežu ulogu dovedem do kraja. Naravno, svake godine kad u Sartru priredimo omaž Srebrenici govoreći imena stradalih, moram priznati da me taj trenutak osvijesti, da me vrati na zemlju. Tako me i dječije predstave vrate na zemlju, jer shvatite da je dječija duša čista, iskrena, naivna, a to nas nekako i upozorava šta je čar našeg posla”, kaže Maja Salkić, koja trenutno igra u devet predstava.

Zaklon na poluotoku

Ove godine je sa Sartrom često bila na gostovanju: po gradovima Bosne i Hercegovine, ali i u Makedoniji, Švicarskoj... Šta će na glumačkom planu donijeti jesen, zasada ne zna, niti želi time okupirati svoje misli. Mi smo sa glumicom razgovarali dan prije polaska na more, u malo i pomalo izolovano mjesto na jadranskom poluotoku, gdje godinama ljetuje s porodicom. Da, vrijeme je da se svi odmore, veli iskreno, kako ona tako i njen suprug Nizar, arhitekta po zanimanju, sa kojim svakodnevno ispija popodnevni čaj u njihovom domu sa prelijepim pogledom na Sarajevo. Oboje brinu o djeci, njihov su oslonac i najbolja podrška, motivišu ih da uče engleski jezik, da uče klavir, da vole skijanje i hokej. Sinovi će na moru odahnuti od obaveza i škole: stariji Eren završio je četvrti razred, a mlađi Orhan drugi, obojica vole kupanje i ljetne sportove. U tome će im se muški pridružiti otac Nizar, a kako je on strastveni podvodni ribolovac, možda će toj vještini podučiti i svoje mališane. Što se tiče Maje, ona sa sobom nosi nekoliko knjiga savremenih pisaca: za nju je odmor na moru, kako kaže, jedini period u godini kada intenzivno i neprekidno čita i uživa u dobrim romanima.