Pretplati se
Društvena briga za roditeljstvo i željeno potomstvo

VILDANA DŽEKMAN

Društvena briga za roditeljstvo i željeno potomstvo

Federacija BiH dobila je po prvi put Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, veoma bitan za parove koji žarko žele da imaju djecu, a dio zasluga za njegovo kreiranje i usvajanje pripada i Vildani Džekman, diplomiranoj pravnici i koordinatorici projekta Fondacije Cure

Razgovarala: Živana Jovančić

Nekoliko godina potrajala je borba za donošenje Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, koji je usvojen teknedavno, 20. juna, u Parlamentu Federacije BiH. Problem neplodnosti bio je i ostao je veoma aktuelan u našoj zemlji, pa tako novi publikovani statistički podaci ističu dasvaki šesti par u BiH ima problem sa reproduktivnim zdravljem. Do sada je naša bosanskohercegovačka politička scenaiznjedrila brojne zakone u čijoj se izradi, pored državnih organa,angažovao i nevladin sektor, a to se desilo i sa pomenutim zakonom. Naime, Fondacija Cureje šest godina podupirala donošenje Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom, a tu aktivnost jeod početka predvodila Vildana Džekman (31), diplomirana pravnica i koordinatoricaprojekata Fondacije Cure. 

Zakon o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom jeprvi zakon takve regulative u BiH. Kolikoje za nas značajan?
– Tako je. Dobila sam zakon u prednacrtu 2012.  godine, imala sam prvi put priliku da pišem amandmane, da nudim neka rješenja. Forsirala sam usvajanje ovog zakonai radi jednakog tretmana žena koje žive u oba entiteta, zajedno sa temom porodiljskih naknada. To su bile dvije stvari koje sam isticala, apo kojima se razlikuje položaj žena u Federaciji BiH i RS-u, u kome su već 2007.regulisani biomedicinska oplodnja i finansiranje.Sve vrijeme sam aktivno sarađivala sa ženama koje su imale poziciju u organima vlasti, tako je ostalo do posljednjeg dana kad je usvajan zakon u Parlamentu Federacije. Smatram da su u ovom procesu veliku ulogu odigralii aktivistkinje i mediji, a mene je ovaj zakon stajao puno truda.Gledam ga kaosvoje dijete koje sam odninala i koje je 2018.  prohodalo.

Kako je ovaj problem parova rješavan prije usvojenog zakona?
– Žene su prije donošenja ovog zakona mijenjale čak i mjesto prebivališta, odlazile su u drugi entitet, u RS, da bi se podvrgle besplatnom pokušaju potpomognute oplodnje. Možete misliti kako su se osjećale u tako senzitivnom stanju kad ne bi smjele da putuju, a one su se vraćale u Sarajevo ili neki drugi grad u Federaciji. Mi smo ovdje imali i klinike i kadrove, ali ništa nije koristilo jer smo čekali zakon.

Koje novine donosi predmetni zakon uFederaciji BiH?
– Novi zakon popravio je tretman žena u Federaciji. Sada imamo pet pokušaja vantjelesne oplodnje i tri pokušaja intrauterne inseminacije i to za žene do 42 godine.To su troškovi koji idu na teret ZZO. U RS-u je 2016. odobren 421 zahtjev za biomedicinsku oplodnju, a to je koštalo preko dva miliona maraka.Godinu dana prije donošenja ovog zakona,u Kantonu Sarajevo su sufinansirana samo dva besplatna pokušaja u jednoj godini,što je iznosilo oko 4.000 KM. Zakon imai dobar mehanizam zaštite podataka koji se odnose na parove i njihov pokušaj kome su se podvrgli; usto sankcioniše sa 2.500 KM svakog ukoliko prekrši ova zakonska pravila.

“Procjenjuje se da u BiH oko 50.000 osoba želi ostvariti potomstvo, smatra se da čak 17% parova ima problem zbog neplodnosti”

Koje su zdravstvene ustanove ovlaštene za ovaj tip liječenja?
– Zakon je sa nekoliko članova regulisao sve akreditovane zdravstvene ustanove koje se mogu kandidovati za ovakve poslove. Na području Federacije BiH imamo devet klinika, a u RS-u samo jednu,sve su to ili državne ili privatne klinike. U Distriktu Brčko napravljen je pomak u odnosu na oba entiteta:Distrikt finansira i biomedicinski pokušaj i daje mogućnost ženama da izaberu kliniku u kojoj će se podvrgnuti ovom pokušaju. Inače, zakon je predvidio uspostavljanje komisije koja, na osnovu adekvatne dokumentacije, odobrava zahtjeve i bračnih i vanbračnih parova.

Jesu li do vasdopirali komentari parova koji žele ostvariti potomstvo?
– Imala sam priliku da pričam više sa ženama, jer su one u ovakvim razgovorima otvorenije od muškaraca. Patrijarhalni život imamo u našim sredinama dijelom i danas, on utičena to da muškarca smatraju slabijim ukoliko ne može zasnovati potomstvo. Žena se, opet,mora nositi sa društvenim i porodičnim predrasudama i pritiskomda je neostvarena majka,a smatraju je i necjelovitom ličnosti. To sve nije uopšte važno koliko je važna želja jednog para da ima dijete, bez obzira što su ti medicinski procesi i emotivno i psihički bolni za ženu, što se podvrgava lijekovima, injekcijama, insiminaciji.

Zašto se kod nas tako dugo čekalo na ovaj zakon?
– Prijedlog zakona pao je 2016. godine u parlamentarnoj proceduri,a pao je zbog političkih i vjerskih uvjerenja, zbogpredrasuda, stereotipa, zatucanosti. Smatram suviše ličnim stavove onih koji su isticali da,ukoliko parovi ne mogu ostvariti potomstvo prirodnim putem, ne treba da se podvrgavaju ničemu drugom. Takvo uvjerenje jeloše, većina žena se na to žalila. Razbijanje predrasuda i stereotipa je važnone samo da bi se izjednačila prava žena u oba entiteta već i zato što baš i nijetako mali broj parova koji ne mogu da ostvare potomstvo prirodnim putem,a sa zakonomse pružila izvanredna mogućnost.

Koliko je predmetni zakon usklađen sa evropskim zakonodavstvom?
– Nije upotpunosti usklađen. Recimo, surogat materinstvo je zabranjeno u našem zakonu u odnosu na neke zemlje u Evropi. Manji broj zemalja dozvoljava komercijalno surogat materinstvo, među njima su Indija, Ukrajina i Rusija, dok su Velika Britanija, Holandija i neke druge zemlje legalizovale “altruističko”, nekomercijalno surogat materinstvo. Također, nije data mogućnost istospolnim parovima,  ženamabez partnera ili partnerice, dakle singl osobama, da se podvrgnu ovom postupku, te je i to razlika u odnosuna Evropu. Do sada je kod nas postojalo oko 5% žena bez partnera ili partnerice koje su odlazile u inostranstvo radi toga, jer u evropskim državama imaju tu mogućnost.

Možemo li zaključiti da će usvojeni zakonpoboljšati demografsku sliku zemlje?
– Da, to je moguće, ali naše društvo mora podržati parove. Procjenjuje se da u BiH oko 50.000 osoba želi ostvariti potomstvo, smatra se da čak 17% parova ima problem zbog neplodnosti. Mi nikad ne znamo tačno koliki je taj broj, koliko je bilo parova prije donošenja predmetnog zakona koji su pokušali ostvariti potomstvo.Većina tih parova imala je finansijske probleme, jer postupak košta preko 15.000 eura, tako da su parovi znali založiti kuću kako bi ostvarili svoju želju. Mislim da u BiH postoji samo jedna banka, i to u Tuzli, koja je spremna dati povoljne kredite i podržati parove na taj način. S druge strane, postoji velika stigma nad takvim parovima, mi smo to vidjelei na terenu,ljudi ihkritikuju zato što dobijaju bebu iz epruvete, i to je nešto što njih strašno povrijedi i povuče da ne govore o medicinski potpomognutoj oplodnji. Za mene je važno da se žene dobro osjećaju, da su ostvarile svoja prava, da sa partnerom ostvare toliko željeno potomstvo.