Pretplati se
Posljednje zbogom...

Donna Ares

Posljednje zbogom...

Pjevačica Donna Ares, koja je preminula 2. oktobra, ostat će upamćena po zadivljujućoj snazi vlastitog duha kojom se tri godine suprotstavljala zloćudnoj bolesti

Napisala: Živana Jovančić

“Nema sretnijeg dana od onog kad saznaš da si ubio neman umjesto da ona ubije tebe. Želim da moja priča ohrabri sve ljude koji trenutno leže u tim sobama za ‘nikoga’...”, objavila je Donna Ares na Facebooku, u oktobru prošle godine, nakon povlačenja zloćudne bolesti. Tada je već bila u Danskoj, u gradu Odenseu, sa svojim životnim partnerom, kompozitorom Džavidom Ljubovcijem, puna nadanja i planova: u jednom tamošnjem baru svirala je klavir, a putem online platforme IT Akademija, na daljinu je upisala New Media Design. Povjerovala je da time otvara vrata bolje budućnosti, ali radost pjevačice koja je 2014. oboljela od raka grlića maternice bila je kratkog daha: bolest se po treći put vratila. Kako se osjećala kad se ponovo suočila s “nemani”, možemo samo pretpostavljati, ali javnost i njene kolege naježili su se pred surovom istinom; ostali su bez riječi i njeni sugrađani u rodnom Bihaću, kako je rekao mladi pjevač Mirza Malkoč. “U posljednje vrijeme Donna se povukla u stan roditelja, znala je da ne može pobijediti bolest, ali nije željela nikome da smeta.”

Borba do posljednjeg daha

O svojoj bolesti pisala je na društvenim mrežama. Njene poruke doživljavane su emotivno. Bolno i prevratno zdravstveno stanje podnosila je stoički, a svoje iskustvo iz najteže etape liječenja posložila je u knjizi Soba za nikoga, objavljenoj 2015. godine. Donna, koja je uvijek zračila optimizmom, tu je životnost ispoljila i u intervjuu za Graciju, u oktobru 2015. godine, otkrivši bit i smisao svog knjiškog prvijenca. “Soba za nikoga je knjiga o ljubavi. O mome Džavidu, najsvjetlijoj figuri koja me pratila sve vrijeme, mojoj sjeni.” 

Tri godine nosila se s opakom bolešću. Sudbina je, valjda, htjela da je mnogi više prepoznaju po nesreći koja ju je zadesila i njen život presjekla u 40. godini nego što je poznaju po muzici. Da se podsjetimo: rođena 1. januara 1977., Bišćanka Azra Kolaković potiče iz muzički obrazovane porodice; kao djevojčica nastupa na festivalima, kasnije pjeva s rock grupom Camino Verde, završava muzičku školu. Na pragu samostalne karijere, prvi put sa pseudonimom Donna Ares pojavila se 1997. na izboru za pjesmu Eurovizije na Dori. Uspjeh pjesme Kazna, na festivalu Bihać ‘97, pronio je njeno ime diljem naše zemlje, ali i regije. Godinu dana kasnije objavila je autorski album prvijenac Ti me više ne voliš, snimljen uz producenta Džavida Ljubovcija u Sani Records studiju, a posljednji, Povratka nema, također autorski, izašao je 2011. godine. Slučajnost je, ali ovaj naslov je danas sugestivan: podsjeća na ljubav između Donne i Džavida, na njihovu dugogodišnju vezu koja je poslije toliko ljubavi, iskušenja i požrtvovanosti, raskinuta ovog ljeta, u augustu. A početkom ovog oktobra, Azra Kolaković zauvijek će počivati u rodnom Bihaću, a Donna Ares zauvijek će živjeti u notama i zvucima muzike koju je stvarala i pjevala.