Pretplati se
Ja ću kako ja hoću!

FATIMA KAZAZIĆ

Ja ću kako ja hoću!

Mostarska glumica Fatima Kazazić, glavna junakinja predstave Narodna drama, otkriva nam kako je savladala strah od prve velike uloge, te kakvo je djetinjstvo imala s bratom, pjevačem Adnanom Jakupovićem

Napisale: Lejla Kajić i Nejra Osmanović

Svoju prvu glavnu ulogu mostarska glumica Fatima Kazazić (23) odigrala je krajem januara na sceni SARTR-a u predstavi Narodna drama koju je režirao reditelj iz Srbije Boban Skerlić. Fatima utjelovljuje Anku koja se zaljubljuje u kafansku pjevačicu Branku i koja se, zbog patrijarhalnog društva u čijim okovima živimo, bori za slobodu koja je postala luksuz. Lijepa i talentovana glumica kaže kako se, nakon što je dobila glavnu ulogu, u samom početku bojala, ali da je uz pomoć starijih kolega uspjela savladati strah. “Raditi u pozorištu  stavlja veliki kamen odgovornosti na leđa. Prvo odgovornost prema sebi, liku kojeg igram, prema publici, kolegama, ustanovi u kojoj se radi projekat...  Publika na sceni vidi samo glumce, a pored glumaca, postoji čitavi tim ljudi koji marljivo radi kako bi sve bilo kako treba”, govori Fatima.

U pauzama između predstava na daskama koje život znače  nam priča o svom djetinstvu, glumi ali i o svojim idejama o njenom idealnom svijetu. Još odmalena je govorila da će biti glumica ili učiteljica. U vrtiću je započela sa nastupima, a nastavila kroz osnovnu i srednju školu, gdje je čak pripremala predstave i nastupe za porodicu i komšije, sve do danas – kada igra u teatru. “Oduvijek sam voljela imati publiku. To što sam danas glumica nije stvar odluke, vjerujem da je tako moralo biti.”

“Adnan stalno proizvodi neke zvukove: pjeva, zviždi, udara, lupka, cupka... Oduvijek je tako. Živi život u ritmu. Volim kada iznenada njegova pjesma krene u nekom kafiću ili na radiju, izmami mi osmijeh na lice”

Djetinjstvo uz Mirzu i Adnana

Danas polaznica master studija glume na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, Fatima nam priča kako svoje roditelje smatra najvećom podrškom na svijetu, te kaže da su, uz skromne finansijske mogućnosti, uspjeli njoj i braći Adnanu i Mirzi omogućiti divno djetinjstvo. Zanimljivo je da je brat ove mlade glumice – pjevač Adnan Jakupović kojeg je na estradu lansirala pobjeda u Hayatovom muzičkom takmičenju Zvijezda možeš biti ti 2009. godine. S ljubavlju govori o svom bratu: “Adnan stalno proizvodi neke zvukove: pjeva, zviždi, udara, lupka, cupka... Oduvijek je tako. Živi život u ritmu. Volim kada iznenada njegova pjesma krene u nekom kafiću ili na radiju, izmami mi osmijeh na lice.” Ljudi su često zbunjeni kada kaže da su ona i Adnan Jakupović brat i sestra, zbog različitih prezimena, a zapravo se radi o činjenici da ih je rodila jedna majka. “Jako je malo dana u godini kad smo svi  kod kuće, jer nas život i posao šalju u različite zemlje, ponekad i kontinente. Volim te dane kada smo svi zajedno, kada pravim ručak s njima, igram igrice, pravim ukrase, slikam, pjevam...” 

Naprocjenjivo iskustvo

Za sebe kaže da je kao mala bila poslušna, ali i tvrdoglava. “Ja ću kako ja hoću je rečenica koju sam najčešće govorila u djetinjstvu.” Fatimine najdraže uspomene su upravo one s braćom te se s osmijehom prisjeća: “S Adnanom sam znala snimati naše koncerte na kasete, a Mirza i ja smo bili prava mala kućna banda, često smo pravili probleme.” Oduvijek je tražila pažnju, da je se gleda i sluša, što je zapravo i rezultiralo odabirom posla kojim se danas bavi. Voljela bi zaigrati u komediji, jer je to njen najdraži žanr u pozorištu, dok bi se u filmu htjela okušati u akcijama.  

Profesori sa akademije su njeni uzori. “Od njih sam najviše naučila i njima se najviše divim.” Fatima je imala priliku stati na scenu sa profesorom glume Admirom Glamočakom i profesoricom pokreta Jasnom Žalicom, u predstavi Hotel Plaza Narodnog pozorišta u Mostaru. “Iako se pojavim jako kratko na sceni, uzbuđenje je ogromno. Gledati na sceni prekoputa sebe, ne jednog, nego dva glumačka uzora, za mene je bio veliki uspjeh.”

U budućnosti bi voljela raditi s Tanjom Šojić, koju cijeni i kao glumicu i kao ličnost. “Volim njenu jednostavnost u igri i potpunu predanost partneru. Mislim da bih mogla mnogo naučiti od Tanje kada bismo radile zajedno na projektu, i vjerujem da bih uživala u njenom društvu.”

Kolegama koji je pitaju za savjet uvijek kaže isto: “Budite svoji! Samo budite ono što jeste, sa svim svojim manama i vrlinama, spremite monologe koje ste sami odabrali i uradite ih onako kako vi osjećate da treba. Glumu  zanimate vi kakvi jeste, a ne vaša ideja o tome kakvi želite biti.”

Nakon premijere Narodne drame, koja će novo igranje imati 14. februara, Fatimine kolege s klase rekli su da je nikad nisu vidjeli takvu za vrijeme studija i da je napravila ogroman iskorak. Iako i sama osjeti i vidi promjene, ipak ističe da je mnogo značajnije kada to kažu ljudi koji su radili sa njom četiri godine i prate njen rad od početka. “Način na koji bih poboljšala našu scenu je taj da bih osigurala više novca za studentske projekte. Mislim da je jako bitno podržati ideje mladih.”

A time u Fatiminom idealnom svijetu ne bi bilo “modela za ljepotu”. “Svaki čovjek bi bio poseban baš po tom drugačijem izgledu, ličnosti. Ne bi bilo ovoliko osude, laži, pretvaranja i bjega od samog sebe.”