Pretplati se
Sa svojom djecom upoznajem svijet ispočetka

BOJANA GREGORIĆ VEJZOVIĆ

Sa svojom djecom upoznajem svijet ispočetka

Zagrebačka glumica, koja je ovih dana u Sarajevu snimala nove epizode serije Dobro došli u Orient express, ističe lijepu i napornu stranu svoga posla, otkriva harmoničan porodični život te kako joj je njen suprug i kolega Enes Vejzović napisao sjajan recept za prošlu godišnjicu braka

Razgovarala: Živana Jovančić

Teatar, televizija i film su tri medija u kojima je angažovana hrvatska glumica Bojana Gregorić Vejzović, članica kultnog zagrebačkog dramskog kazališta Gavella. U matičnoj kući trenutno je na repertoaru pet predstava u kojima igra, dok je mi, ipak, više poznajemo s velikog ekrana, a najviše po TV serijama koje su i kod nas emitovane, kao što su Ljubav u zaleđu, Naša mala klinika, Ponos Ratkajevih, Dolina sunca i Počivali u miru. Glumica s pregršt priznanja kao što su Marul i Zlatni Histrion, ili Večernjakova Zlatna ruža te Nagrada hrvatskog glumišta, ne samo da je profesionalno okrenuta umjetnosti već i u privatnom gnijezdu odrasta i živi s umjetnošću. Ona je kći jedinica nekad poznate glumice Božidarke Frajt i filmskog producenta Borisa Gregorića, a kad se tome doda da je udata za glumca Enesa Vejzovića, sve smo rekli. Bojana i Enes su sretni bračni partneri, a njihovu sreću čine sin Raul (11) i kći Zoe (7). Glumica otmjenog držanja, što su već uočile profesionalne filmadžije sudeći po ulogama koje joj dodjeljuju, nedavno je doputovala u Sarajevo radi snimanja novih epizoda za seriju Dobro došli u Orient express. S Bojanom Gregorić Vejzović, lijepom i zavodljivom Ornelom – kako se zove lik poslove žene koju igra, razgovarali smo samo desetak dana prije njenog 46. rođendana 17. februara, i to na novom setu serije, na periferiji grada. Kaže nam da je prije nekoliko godina snimala Vizu za budućnost u Sarajevu, te da rijetko snima izvan Zagreba, mada bi više voljela da češće radi s novim ljudima, jer to donosi, veli ona, neku vrstu svježine i izazov.

Kako ste ovog puta doputovali iz Zagreba u Sarajevo?
– U kazalištu skoro svaku večer imam predstavu. Prije polaska u Sarajevo, igrala sam u predstavi Rikard III, koja traje preko dva sata, a nakon predstave, u 23 sata i 30 minuta sjela sam u automobil, s obzirom da aviona nije bilo, te s vozačem stigla rano, u 4:30, u Sarajevo. Morali smo tako uraditi jer sam odmah ujutro imala zakazano snimanje. 

Sada snimate Dobro došli i Orient express – zbog čega vam se sviđa ova TV serija?
– Volim komediju; imala sam priliku igrati mnoge, sjajne komedije stranih i domaćih autora. U današnjem vremenu je izazov nasmijati ljude, a Dobro došli u Orient ima sjajno zamišljen scenarij. Ornela koju igram je poprilično samouvjerena u to kako će se baš ona pokazati, što je prava ekskluziva. Hotel u kome zatiče osoblje drugačijeg stila, načina i smisla za poslovanje, pruža beskrajne mogućnosti za zavrzlame i smiješne situacije. A kad je sjajna glumačka postava u pitanju, i odlični scenarist i reditelj, nije teško odlučiti se za saradnju. Odlično se zabavljamo na setu, pa se nadamo da će to i gledatelji osjetiti i od srca se nasmijati, te uz nas opustiti.

U seriji igrate poslovnu ženu, a da li ste vi ikad poželjeli da se otisnete u privatni biznis?
– Biti sam sebi menadžer u glumačkim vodama je dovoljan dodatni biznis i izazov. Imam sreću što puno radim, pa nemam niti potrebu slobodno vrijeme usmjeravati na dodatni rad, već uživam u svakom slobodnom trenutku sa svojom obitelji. 

U svijetu se snima sve više TV serija. Jesu li postale popularnije, da li istiskuju film, po vašem mišljenju, iz prvog plana?
–Televizijske serije neće nikada istisnuti film, ali su definitivno u velikom obujmu počele bivati konkurencija kinematografiji.  Hollywoodu je očito dosadila puka zarada i teme koje ne pružaju rediteljsku i glumačku kreativnost, te su se počele pojavljivati sjajne serije s temama koje promišljaju svijet i društvo kroz veliko povećalo, te upućuju snažnu kritiku. Naravno da još uvijek ima sjajnih filmova, ali drago mi je da TV  produkcija svugdje u svijetu poprima ponovo sjajan dramski oblik.

Pratimo aferu s američkim producentom Harveyom Weinsteinom, kojeg glumice optužuju za seksualno uznemiravanje, no stižu i oportuni stavovi francuskih glumica. Provocira li vas, u rodnom i profesionalnom smislu, ova priča?
– Svako kroji svoj put i način kako će taj put prijeći. Koliko je vrijedno ne poniziti se radi uspjeha, stvar je slobodnog izbora. Koliko mi je poznato, mi u Hrvatskoj nemamo takav problem. Imamo probleme koji su vrlo ozbiljni a tiču se, naglašavam uvijek, nižih honorara za glavnu žensku ulogu u usporedbi sa glavnom muškom ulogom; repriznih programa na kojima zarađuju televizije i producenti, a glumce ostavljaju bez minimalne naknade. 

UNICEF-ova ste ambasadorica dobre volje za Hrvatsku. Na šta ste posebno ponosni kad je riječ o radu i dobrim djelima koje činite?
– Unicefova sam ambasadorica od 2004. godine i to je doživotna titula. Beskrajno sam počašćena što sam odabrana da budem dio tih sjajnih ljudi i organizacije koja čini ovaj svijet podnošljivim i kvalitetnijim za odrastanje sve djece svijeta. Jedini smisao glumačke prepoznatljivosti u ovom slučaju jeste da svjetla i reflektore usmjerimo na sve sa nekom potrebom. Na taj način pokušavamo moćnike i zakonodavne ustanove potaknuti na poboljšanje kvalitete života svakog djeteta. Unicef u Hrvatskoj provodi i dalje akciju “Stop nasilju među djecom”, koja ukazuje na međuvršnjačko nasilje. “Svako dijete treba obitelj” je akcija kojom smo uspjeli poboljšati hrvatski zakonodavni sustav u odnosu na udomljavanje djece. Ovog proljeća putujem u Afriku kako bih posjetila škole koje su izgrađene donacijama Unicefa u Hrvatskoj, kao i učenike koji su u svojim školama, u sklopu akcije “Škole Hrvatske za škole Afrike”, skupili sredstva kojima je izgrađeno nekoliko škola u državi Burkina Faso. 

“Svako kroji svoj put i način kako će taj put prijeći. Koliko je vrijedno ne poniziti se radi uspjeha, stvar je slobodnog izbora”

Budući da ste i vi majka, kako vaš sin Raul i kćerka Zoe napreduju u školi?
– Odlični su učenici.  Zoe ima sedam godina, jako je odgovorna, dok Raula (11) ipak moram svako malo podsjetiti da su ljetni praznici još daleko. (smijeh

Šta ste naučili od svoje djece?
– Postavši majkom, upoznala sam strahove za koje nisam znala da postoje, ali upoznala sam i snagu za koju nisam znala da je posjedujem. Sa svojom djecom upoznajem svijet ispočetka, kroz neki puno ljepši objektiv, gdje je sve šareno i vedro.

Šta je vama i vašem suprugu Enesu Vejzoviću najvažnije da nauče vaša djeca?
– Da trebaju slijediti hrabro svoje snove i ne pristajati na ono moguće ostvarivo.

Kad ste službeno odsutni, kao sad u Sarajevu, da li vam sin i kćerka često telefoniraju?
– To rade svakodnevno. Ponekad me zovu jer ne mogu naći neku igračku. Sreća da je tehnologija toliko uznapredovala, pa to više nije trošak. (smijeh)

Puno je teorija o braku i kako postići bračnu sreću. Iz vaše perspektive, u čemu je tajna uspješnog braka?
– Za prošlu godišnjicu braka, Enes mi je napisao jedan sjajan recept:  Dvije sirove duše baci na vrelo ulje od strasti. Pržiti dok se ne spoje u jedno. Dodati šaku smijeha, prstohvat snova i bezbroj noćnih buđenja od šećernog dječijeg plača. Pirjati na životu i iskušenju. Servirati  za vječnost. Napomena: ni u kom slučaju ne smanjivati vatru.

“Postavši majkom, upoznala sam strahove za koje nisam znala da postoje, ali upoznala sam i snagu za koju nisam znala da je posjedujem”

I vaš suprug i vi imate roditelje, a posebno nas zanima kako je vaša mama, glumica Božidarka Frajt, koju mnogi pamte i danas?
– Moji su standardno penzionerski. Vesele se unucima. I moja mama Božidarka i moj otac Boris vole s njima provoditi vrijeme, kada sva Enesova i moja pravila zaobilaze. (smijeh) Moja mama sve manje snima, ali mislim da joj paše mir i toplina doma, i često zna reći: ‘Ah, ja sam se naradila i naputovala’. Enesova mama Majda je profesorica hrvatskog i francuskog jezika, zadužena je za instrukcije, tako da je njen autoritet još uvijek neupitan, ali zato dedu Fadila i moje uspješno vrte oko malog prsta. 

Početkom godine bili ste u Veneciji sa suprugom i djecom. Volite li tako negdje trknuti i promijeniti, kako se kaže, svoja četiri zida?
– Obožavamo putovati, i kad god to dopuste obaveze i finansije, nas četvero uvijek iskoristimo priliku. Djeca vole putovati, zabavno im je hodajući istraživati gradove. Nećete mi vjerovati, mi smo se pješke popeli na Eiffelov toranj na insistiranje naše Zoe koja je tada imala pet godina. Do sada smo išli u gradove u kojima smo Enes i ja već bili, obišli najvažnije galerije, muzeje. Sad smo djeci najavili da sljedeću destinaciju biramo po principu da nitko od odraslih nikad tu nije bio i da se pripreme za maratonsko hodanje.