Pretplati se
Slijedite svoje snove

ILMA KAZAZIĆ

Slijedite svoje snove

Dok se sprema za učešće na Paraolimpijskim igrama u Južnoj Koreji, koje se održavaju početkom marta, skijašica Ilma Kazazić sanja o osvajanju medalje na ovom prestižnom takmičenju

Napisale: Lejla Kajić i Nejra Osmanović

“Skijanje je za mene način života. Poznato je da skijaši bezbroj puta padnu i ustanu; smatram da to može biti i neka životna lekcija”, govori osamnaestogodišnja Ilma Kazazić. Iako je odmalena na skijama, kaže da se time počela profesionalno baviti tek uz rahmetli profesora Senada Turkovića, za kojeg ima samo riječi hvale. “Tuga u mom srcu ostaje zauvijek. Bio je ne samo moj trener nego i moj drugi otac. Svaki susret sa njim je lijepa priča za sebe. On je moj uzor. Neizmjerno mi nedostaje.” Međutim, ističe da se više fokusira na njegovu pozitivnu stranu i humor koji su joj izvlačili osmijeh na lice čak i u najtežim trenucima. Osim porodice, Ilmina pratnja i podrška na stazi je selektor i trener reprezentacije Leon Svetlin. Ipak, vrlo često ju je sa “starta staze” ispraćao njen otac Zlatan. On je ujedno i osoba s kojom Ilma najviše voli skijati jer je to, kako kaže, vraća u djetinjstvo.

“Kao djevojčica bila sam puna samopouzdanja, hrabra, vjerovala sam u sebe i svoje kvalitete, imala svoj stav. Takva sam i danas. Možda zvuči neskromno, ali je istinito.” Ističe kako o svojoj porodici može reći samo najbolje, te da joj ljubavi nikad nije nedostajalo. Upravo tu je naučila koliko je malo potrebno da budemo sretni i zahvalni na svemu što imamo. Osim što studira informatiku na Fakultetu informatičkih tehnologija u Mostaru, završila je i muzičku školu i voli svirati klavir. Kaže da je organizacija ključni element svega, te da uz skije sa sobom uvijek nosi i laptop kako bi stigla završiti sve obaveze na vrijeme. “Kada sam slobodna, iskoristim priliku da sviram, jer mi to dođe kao terapija poslije napornih treninga i učenja. Osim toga, volim druženja, pa ponekad se ipak odlučim da poslije treninga izađem sa društvom negdje na kafu”, kaže Ilma.

Skijala je širom svijeta, međutim, omiljeno mjesto joj je Veysonnaz u Švicarskoj. Sa samo petnaest godina nastupila je na paraolimpijadi u Sočiju te kaže da je to za nju nevjerovatan osjećaj kojeg se vrlo rado sjeti. “Izaći na prepun stadion sa zastavom svoje države u ruci, predstavljati svoju zemlju u svijetu, taj veličanstveni osjećaj je teško opisati i znam da ću ga pamtiti do kraja života.

Inspiracija i uzor

Plasiranje na Paraolimpijske igre u Južnoj Koreji motiviralo ju je da postigne još više, a smatra da je učestvovanje na ovako prestižnom takmičenju san svakog sportiste. Iako već ima mnogo medalja, te se nada osvajanju još jedne u Južnoj Koreji, Ilma ističe da joj je jedna od omiljenih šestoaprilska nagrada “Sarajevska pahuljica” te da ta nagrada ima posebno mjesto u njenom srcu.

Kaže da u BiH svaki sport, pa tako i skijanje, ima minimalnu finansijsku pomoć. Mnoge svoje rezultate ostvarila je trenirajući sa hrvatskim i srpskim timom. “Veliki dio troškova snose moji roditelji, a tu je i Paraolimpijski komitet koji nam nesebično pomaže, kao i sponzori. Nadam se da će se u budućnosti to promijeniti kako mladi talenti ne bi odustajali od sportova.” Na pitanje da li sebe smatra uzorom mladih, kaže da su joj mnogo puta rekli da je smatraju inspiracijom. Misli kako mladima treba što više motivacije i inspiracije, a da se sportom trebaju baviti jer je to način da se povežu s drugim mladim ljudima, na neki način odgoje i nauče mnogo toga uz zabavu i opuštenu atmosferu. “Koliko god puta da padnete, treba ustati i nastaviti dalje, slijediti svoje snove.”