Pretplati se
Život mi nije bio bajka

ANA BABIĆ

Život mi nije bio bajka

“Politika je nova etapa mog života, ali me nije promijenila”, kaže predsjednica Skupštine Kantona Sarajevo, operna pjevačica Ana Babić

Napisala: Živana Jovančić

Operna pjevačica, redovna profesorica Akademije scenskih umjetnosti na predmetu Glas te sudionica humanitarnih projekata, Ana Babić (59) nije ni slutila da će se jednog dana naći u političkoj sferi. Ipak, desilo se, i danas protiče već treća godina otkako je predsjednica Skupštine Kantona Sarajevo. Kako kaže, shvatila je kako politika može biti fina disciplina konkretnog djelovanja i čestit posao, a što zavisi, dodaje, i od pojedinačnog, indvidualnog stava i pristupa. “Čini mi se da sam shvatila i pristupila poslu korektno, iskreno, a drugačije i ne znam. Želim da služim svim građanima Kantona Sarajevo, da poštujem insitucije, zakone, pravila i red. Ono što nosite u sebi, kanone integriteta i kućnog odgoja, to mora biti osnova u radu parlamentarnog doma, i ako taj dom predstavljate onda morate unijeti etiku, moral i stav prema tom domu. To je moja vodilja u radu.”

Ipak, politika je bila puna iznenađenja i za nju toliko kompleksna i odgovorna da se dovela, iskreno veli, u poziciju učenice. “Ulaskom u kabinet, nije me fascinirao enterijer niti njegova veličina; nije me fascinirala ni moja pozicija. Rekla sam da ne želim biti ikebana u kabinetu, već da hoću da znam šta znači biti prvi. Nisam osoba koja se kiti titulama. Svakog jutra dolazim na posao; dio osoblja me gledao sa čuđenjem, govorili su mi da ne moram, ali ja sam čitala zakone, materijale, željela sam da se upoznam sa svim pisanim aktima. Meni je sve ovo bilo novo i željela sam da učim. Vjerujem da ću na kraju položiti malu maturu iz politike s visokom ocjenom.” Možda će tome pridonijeti i konkretan korak koji je nedavno poduzela. Naime, Ana Babić proslijedila je inicijativu nadležnim institucijama BiH kako bi se pokrenula i donijela odluka o usvajanju teksta za himnu Bosne i Hercegovine. Mnogi će se prisjetiti da je operna pjevačica otpjevala tekst himne, uz muziku Dušana Šestića, na promociji u hotelu Evropa prije nekoliko godina, a potom i u studiju BHT1 u vrijeme emitovanja centralnog večernjeg dnevnika. 

Nova etapa

Gledano s naličja, Anino političko iskustvo nije apsolutno ružičasto. Našla se u nezgodnoj, stresnoj situaciji i navukla na sebe oštre riječi i komentare kolega zbog jedne zvanične i veoma iskrene izjave. “Smatram da političar mora biti iskren. Smatram da je istina jedina stvar koja ima put do svakog čovjeka. Uvijek se treba boriti za istinu, za svoju ideju, i istrajati u tome, a cilj će sam po sebi doći. To je moja vodilja u životu.” Također, priznaje da je, po inerciji funkcije, doživjela i lijepe trenutke. Upoznala je glumca Roberta De Nira, zatim turske zvijezde Meryem Uzerli i Ozana Guvena, ali više od svega pamti prošlogodišnji boravak u Beču prilikom obilježavanja 100. rođendana muzeja Schönbrunn. Na poziv porodice Habsburg, bila je njihova gošća, kao predsjednica Skupštine KS održala je govor, ali je tada dobila i orden “Plamen mira”. “Ne znam kako, ali supruga Sandora Habsurga, gospođa Herta Margarete Habsburg-Lothringen, zapazila je i moj humanitarni rad i tako sam dobila to priznanje.”

Politika je nova etapa u njenom životu, voli pomenuti Ana, ali nije je promijenila, nije joj oduzela personalnost. Ali, politički angažman  promijenio je njenu svakodnevnicu do mjere da je morala reducirati slobodno vrijeme, odreći se privatnih navika i malih ženskih rituala. “Nikad nisam pomislila da ću ustajati u šest sati ujutro. Jedino dobro što imam u vrijeme trajanja mandata jeste to što sam uvela doručak, a sve drugo sam zapostavila. Fale mi priroda, tjelovježba, šetnje; zapostavila sam masažu lica, koja mi je bila jutarnja rutina. Fale mi moja majka, sestra bliznakinja i moja braća, jer sad im rjeđe dolazim u Dalmaciju; fali mi komunikacija s ljudima iz profesije, ne stižem otići da gledam njihove predstave; ne stižem pročitati ni knjigu. Prave prijatelje nisam izgubila, ali se bojim da sam neke zapostavila. Dobila sam kritiku u smislu da me fotelja promijenila, a to sam protumačila da me pojedine osobe ne razumiju.”

I dalje se konstantno bavi humanitarnim radom, ali za naš grad i pozorišnu publiku Ana Babić je najprije operna pjevačica. Septembarskim koncertom na festivalu “Ja Bih... 5 dana Sarajeva u Zagrebu” vratila se polako profesiji, kaže sopranistica, koja razmišlja da uskoro obilježi tri decenije muzičkog rada. Ako je pitate za najsvjetliji trenutak u karijeri, za najbolju ulogu, koncert ili najveći aplauz, daje neočekivan odgovor. Priča nam kako je lani učestvovala na obilježavanju 70 godina sarajevske Opere i kako je srela svoju profesoricu Milicu Buljubašić sa suprugom Seadom Buljubašićem, i s njom prisno i dugo razgovarala. “Milica mi je rekla da ne smijem prestati pjevati, rekla mi je da se ponosi sa mnom. To je za mene najveći kompliment, najveći aplauz, to je sada mantra koju sebi stalno ponavljam i to zato što trebam da budem i ostanem na tom zadatku.”

U zrelim godinama, privatno ostvarena kao supruga i majka sina jedinca, scenografa Vedrana Babića (38), Ana je nakon razvoda ostala u prijateljskim relacijama sa bivšim suprugom, lani preminulim umjetnikom Džemaludinom Babićem. Priznaje da je ponekad pravila greške i iz njih učila, ali je sama izgradila svoj put. “Život mi nije bio bajka, ali ne želim se vraćati na ono što je bilo. Čovjek mora uživati u svakom trenutku koji mu je darovan. Kroz sve što sam dosad prošla i ostvarila kroz profesiju i pedagoški rad, ali sad i kroz politiku, mislim da me izgradilo kao ličnost i kompletiralo.”