Pretplati se

Profil

ELMA TATARAGIĆ

Vrijedna selektorica Takmičarskog programa SFF-a i profesorica scenarija na ASU, Elma Tataragić (41), godinu 2017. pamtit će, između ostalog, i po snimanju srbijanskog filma Šavovi, u režiji Miroslava Terzića, prema njenom scenariju te ispunjenju davnašnjeg sna: baza podataka bh. filma, projekat koji radi s Udruženjem filmskih radnika BiH, odnedavno je dostupan na adresi www.bhfilm.ba

U godini koja ostaje za nama, šta smatrate svojim najvećim uspjehom? 
– Početak godine je bio divan: igrani film za koji sam pisala scenarij, Kada dan nije imao ime, odabran je u zvaničnu selekciju Panorama Special filmskog festivala u Berlinu. I evo bilansa: jedan završen igrani film, drugi u postprodukciji, treći u pretprodukciji, četvrti pišem, a moj kratki film Sjećam se još uvijek putuje po festivalima. Zvuči mi kao san.

Šta je stresnije: biti selektorica ili scenaristica?
– U poslu selektorice mnogo je više timskog rada i samim tim je i odgovornost podijeljena, ali festival je adrenalinska bomba u kojoj beskrajno uživam. Posao scenaristice je stresniji jer se, uprkos dugotrajnom radu koji uglavnom traje više godina po filmu, nikada ne zna do samog kraja da li će taj film biti uopšte snimljen.

Ko je vaš najveći kritičar?
– Suprug. Istovremeno je i moja najveća podrška.

Sjećate li se prvog filma koji ste gledali?
– Prvi film zbog kojeg sam više puta išla u kino je E.T., a Partizanska eskadrila je prvi film kojeg se sjećam.

Koji biste film mogli gledati bezbroj puta?
– Trenutni izbor je Oči širom zatvorene, ali puno je filmova koji me hipnotišu.

Najdraži glumac i glumica?
– Christoph Waltz i Cate Blanchett.

A reditelj i scenarista?
– Ove godine reditelj Andrej Zvjagincev i njegov scenarista Oleg Negin.

Koja vas je ličnost impresionirala, a upoznali ste je na SFF-u?
 – Brad Pitt i Robert De Niro.

Pamtite li najluđi doček Nove godine?
– Posebno se sjećam dočeka ratne 1995. Bila sam tinejdžerica kada sam s kolegama iz Obala Art Centra, s kojima danas radim na SFF-u, slavila Novu godinu na Akademiji scenskih umjetnosti. Sami smo pravili hranu i ukrase koje smo lijepili i vješali po foajeu akademije, a plesalo se kao da nam je zadnja noć.

Šta je vaša najveća nada?
– Da ću uvijek imati energije da stojim iza stvari i radim na projektima koji se čine uzaludnim, a onda, naravno, ispadnu krucijalni, bitni i nezaobilazni.

Šta vam se najviše sviđa u dobu u kome živimo?
– Divna mogućnost da za nekoliko sati leta možemo biti bilo gdje.

Gdje biste voljeli otputovati?
– U Brazil.

Kojih biste pet slavnih ličnosti voljeli pozvati na večeru?
– To bi bili: Kurt Cobain, Jurij Gagarin i pas Lajka, Maria Curie, Jovanka Orleanka i drug Tito.

I, šta biste im skuhali?
– Napravila bih čokoladnu tortu koja dosad nikog nije razočarala. Lajka bi dobila posebnu večeru.

Kome ćete vječno biti zahvalni?
– Roditeljima.

Čija vas je dobrota zadivila?
– Moja mama Silva je nevjerovatno nesebična, iskrena i dobra.

Sa kojom biste se istorijskom ličnošću mogli identifikovati?
– Zahvalna sam svim ženama koje su se borile za ženska prava tokom historije čovječanstva i s njima se identifikujem.

Omiljeni pisac i knjiga kojoj se vraćate?
– Hiljadu i jedna noć je stalno uz mene, a nedavno sam opet otkrila Dostojevskog.

Koju ljudsku osobinu najteže podnosite?
– Sebičnost.

Kada biste mogli promijeniti jednu stvar na ovom svijetu, šta bi to bilo?
– Zaustaviti ratove svugdje, odmah i zauvijek.

ELMA TATARAGIĆ