I u Švedskoj i u BiH još ima puno toga za raditi kad je u pitanju rodna ravnopravnost
24.11.2017. u 10:57 sati


ANDERS HAGELBERG

I u Švedskoj i u BiH još ima puno toga za raditi kad je u pitanju rodna ravnopravnost


Ambasador Kraljevine Švedske u BiH pojašnjava koje su prednosti feminističke vlade, kako je sebe deklarisala švedska izvršna vlast prije tri godine, te zašto je važno raditi na pitanjima ravnopravnosti spolova, ističući primjer projekta “Rod i pravosuđe u BiH”, koji ova ambasada podržava već dugi niz godina
Piše: Mersiha Drinjaković
Prema upravo objavljenom izvještaju “Good Country Index”, koji rangira zemlje po njihovom doprinosu globalnoj društvenoj zajednici, Švedska je, u ukupnom poretku, zasjela na prvo mjesto. Po pojedinačnim kategorijama, ova skandinavska zemlja osvojila je, uslovno rečeno, zlato, u kategorijama u kojima su mjereni prosperitet i jednakost, te zdravlje i blagostanje. Iz zemlje takvog backgrounda, u BiH je, prošle jeseni, stigao ambasador Anders Hagelberg (60). U Ministarstvu vanjskih poslova Švedske počeo je raditi još 1985., a bio je u diplomatskim misijama u Angoli i Južnoafričkoj Republici, Londonu, Kopenhagenu i Kairu. Gospodin Hagelberg je oženjen, a sa suprugom Lenom ima četvero djece, koja su, kaže, odrasli ljudi i svi žive u Švedskoj. Razlog koji nas je doveo u njegov ured je činjenica da Ambasada Kraljevine Švedske već nekoliko godina velikodušno podržava projekat “Rod i pravosuđe u BiH” pa smo iz prve ruke željeli saznati kakva su švedska iskustva kad je ova tema u pitanju. Kakav je historijat rodne ravnopravnosti u vašoj zemlji? – U Švedskoj je rodna ravnopravnost na vrhu liste ciljeva i prioriteta. Ta tema nije nova; na ovim pitanjima radimo već godinama, ali bih rekao da je značajan korak napravljen sedamdesetih. Naprimjer, neke političke odluke donesene su u to vrijeme što je povećalo mogućnosti da se započne raditi na pitanjima rodne ravnopravnosti. To je uključivalo i mogućnost za očeve da uzmu roditeljski dopust. Stavljen je naglasak na brigu o djeci, pogotovo kad se radi o vrtićima. Te mjere su uključivale i reformu poreskog sistema, te je ženama omogućeno da budu tretirane neovisno, a ne da ovise o supružnicima ili partnerima. Koliko su te reforme i danas prisutne? Koliko se stvari trebaju mijenjati i u sadašnjosti kad govorimo o Švedskoj? – Ove reforme su bile važne same za sebe, ali također su donijele i promjenu u načinu razmišljanja, odnosno stanju svijesti u našem sistemu. Iako, gledajući unazad, u proteklih 150 godina, možemo vidjeti da je bilo određenih pomaka, ali nešto drastičnije se krenulo naprijed tih sedamdesetih godina. Mislim da je drugi pravi zamah reformama dat sada, u posljednje vrijeme, i historičari će u budućnosti taj sadašnji period okarakterisati kao taj drugi zamah. Jedan od razloga za to jeste što je posljednji saziv švedske vlade, izabran u jesen 2014., sebe okarakterisao kao feminističku vladu. Možemo reći da su dva sektora u posebnom fokusu te vlade: rodna ravnopravnost i okolišni sektor. Kako su se ti prioriteti prelili i na djelovanje van granica Švedske, preko diplomatskih predstavništava? – To je bio signal za vanjsku politiku i naše ambasade, dobili smo upute da stavimo veći naglasak na promovisanje rodne ravnopravnosti. Želim reći da je za svako društvo moguće da se razvije u tom pravcu ukoliko pripadnici tog društva žele da dođe do tih promjena. I u poređenju sa mnogim drugim sektorima, promjene u ovoj oblasti ne koštaju uvijek mnogo. Radi se o pristupu i razmišljanju o tom pitanju, a to ovisi o političkom rukovodstvu i interakciji između rukovodstva i javnog mnijenja. Ukoliko postoji interakcija, može se kreirati takozvana pozitivna spirala kojom se kreće razvoj ovih pitanja. To je ono što se dešava u Švedskoj danas. I prije negoli pređem na detalje, želim reći da je ovo zapravo pitanje ljudskog dostojanstva, ljudskih prava, te uključuje i pitanje pristojnog ponašanja jednih prema drugima. Također, jako je bitno na koji način iskoristiti resurse. Niko me ne može ubijediti da od 25 počasnih gostiju Sarajevo Business Foruma treba da bude 25 muškaraca. Kako gledate na činjenicu da su žene u manjini kad se radi o važnim pozicijama u društvu? – Za mene je ovo na određeni način tužno jer govori kako ne koristimo potencijal i talenat 50 posto stanovništva. Također znači da postoji mnogo resursa i kapaciteta kojima je, na neki način, zabranjeno da se razviju. To signalizira određenom društvu da postoje podjele, odnosno da su ljudi podijeljeni na grupe: jednima se posvećuje pažnja i oni su prioritet, a drugi su sekundarni u nekom društvu. Ovu situaciju možemo stoga vrlo jednostavno povezati s projektom “Rod i pravosuđe u BiH”. Na koji način? – U društvima u kojima je razvijen ovakav način razmišljanja, zašto bi onda i sudije slušale žene koje dođu na sud da izlože ono što imaju? Zašto bi oni pravili prioritet od slučajeva rodno zasnovanog nasilja ukoliko se radi o sekundarnoj grupi u društvu? Znam da zvučim provokativno, ali postoje mnogi razlozi zbog kojih se moramo dotaći ove problematike. I zato sam ponosan na projekat “Rod i pravosuđe u BiH”: Kroz njega smo otvorili oči mnogim sudijama širom zemlje. I kada čujem podatak da je oko 50 posto žena u ovoj zemlji bilo u situaciji da su bile žrtve seksualnog uznemiravanja ili zlostavljanja, to je samo po sebi dovoljan razlog da se radi na ovim pitanjima. I želim naglasiti: građani ove zemlje imaju tu snagu i mogu odlučiti o budućnosti društva u kojem žive. Kako možemo djelovati i sami da bi se spriječilo rodno zasnovano nasilje? – Kad čujemo kakva je situacija u oblasti rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici, vrlo je teško ne odlučiti se na uključivanje kako bi se napravili neki pomaci u tom smislu. To je pitanje ljudskog dostojanstva i, na kraju, zdravog razuma. Ovdje se radi o širokom dijapazonu dešavanja: na jednoj strani imamo vrlo uznemirujuće situacije, a na drugoj situaciju da se jedna grupa ljudi u društvu uopšte ne sluša, ne sluša se ono što ta grupa želi, ili se ne radi o korištenju potencijala koje žene u ovom društvu imaju. U obje zemlje, i u Švedskoj i u BiH, moramo doći do toga da znamo i kažemo što trebamo učiniti kako bi se napravili pozitivni rezultati. Trenutno u Švedskoj i na globalnom nivou postoji kampanja #metoo, koja je pokazatelj rasprostranjenosti rodno zasnovanog seksualnog nasilja i uznemiravanja. Šokiran sam kad čujem koliki je broj žena bio izložen tim iskustvima. Mislim da u svim zemljama postoji dobar razlog da se stavi naglasak na pitanja rodne ravnopravnosti i pristojnog ponašanja prema ženama. Kakav je generalni angažman Švedske kad je u pitanju rodna ravnopravnost? – Možda je to najbolje objasniti kroz četiri slova R na engleskom jeziku. Prvo R je zastupljenost (representation). To znači da moramo vidjeti žene, i to više žena u svim zvaničnim i nezvaničnim tijelima, tamo gdje se donose odluke. Ovdje se ne postavlja pitanje zašto bi žene trebale biti tamo, već se treba razgovarati o tome zašto neko sprečava da više žena bude na mjestima gdje se važne odluke donose. To se ne samo odnosi na političke institucije, nego i na tijela u najrazličitijim sferama društva, treba nam više žena u upravnim odborima, na čelu privatnih kompanija, i, naravno, više žena na javnim konferencijama i poslovnim forumima. Drugo R predstavlja resurse (resources), mislim da, ukoliko postoji odlučnost u svakom društvu, ovi resursi se mogu iskoristiti, a ovdje se također radi i o potpunom korištenju kapiaciteta oba spola. Treće R predstavlja prava (rights): ljudska prava su neupitna i trebaju biti jednaka za muškarce i za žene. I na kraju, četvrto R je provjera stvarnosti (reality-check), odnosno provjera stanja na terenu konkretnim pomacima, te da li se provode lijepe riječi. Kakvi pomaci su napravljeni, posebno u pravosudnom sistemu? Koliko su još prisutne predrasude? – Naravno, ne možemo očekivati da jedan projekat promijeni društvo, ali prije negoli počnemo mjeriti određene rezultate, želim reći da je 160 sudija uključeno u program obuke koji obuhvata trening u okviru projekta “Rod i pravosuđe u BiH”. Napravljen je i priručnik koji koriste i univerziteti. Sreo sam se s mnogim ljudima ovdje u BiH koji su se aktivno uključili u reformu ovog sektora i vidi se da poduzimaju korake kako bi se stanje promijenilo. Paralelno, sarađujemo i sa Visokim sudskim i tužilačkim vijećem gdje rodna ravnopravnost predstavlja jedan od stubova naše saradnje. Uspostavili smo saradnju između švedske sudske administracije i VSTV-a, uspostavili smo program razmjene između šest osnovnih sudova u BiH i nekoliko sudova u Švedskoj, a sprovodimo i druge aktivnosti kroz organizaciju Kvinna till Kvinna (“Žena-ženi”), gdje npr. radimo na pitanjima rodno zasnovanog nasilja. Na osnovu svega pobrojanog, vidim da su mnogi ljudi u ovoj zemlji odlučni da svojim radom doprinesu da se u oblasti rodno zasnovanog nasilja napravi pomak naprijed. Šta će biti prave, istinske promjene, konkretni rezultati? – Promjene u ovoj oblasti ovisit će o stvarnom ishodu sudskih odluka, a i pored toga bitno je da se pomogne razvoju svijesti kako žene trebaju otići u policiju i prijaviti nasilje, te da se dovedu do toga da s razlogom vjeruju kako će biti pristojno i dostojanstveno tretirane, te da će imati pomoć na svom putu pravde. Radi se o tome kako će legislativa biti formulisana, a onda i kako će se taj zakon primjenjivati u praksi. Samo je jedan mali broj slučajeva doveden pred lice pravde i zato je prerano govoriti o konačno postignutim rezultatima. Radi se o složenom i obimnom pitanju i mnogo toga treba učiniti do sljedećeg koraka. Možete li povući paralelu kroz jedan slučaj prijavljenog nasilja u Švedskoj i BiH, koje su razlike? – I u Švedskoj treba mnogo toga još napraviti, što je pokazala i kampanja #metoo. I svakodnevno vidimo kako se globalno pojavljuju medijski sadržaji koji pokazuju da je nasilje postojalo godinama, ali sve do danas žene nisu osjećale da su u prilici da to i prijave. U isto vrijeme, primjećujemo da u našoj zemlji se već dugi niz godina povećava broj prijavljenih slučajeva silovanja, i vjerujem kako to ne znači obavezno da se situacija pogoršala, nego se povećava broj žrtava koje osjećaju da mogu da prijave to nasilje. Ja po profesiji nisam pravnik, ali mislim da je došlo do određene promjene stanja svijesti u samom društvu. Evo još jednog primjera: švedska poreska uprava je naručila istraživanje, želeći ustanoviti da li se građani, koji zovu servisni centar za žalbe ili neke upite, tretiraju jednako bez obzira na spol. Ustanovljeno je da se ozbiljnije postupa sa pozivima koji dolaze od muškaraca. I zato je svjesnost o tome u društvu jako bitna.
Povezani tekstovi