Ženske strasti / Cipele na štiklu
05.04.2016. u 11:11 sati


Farah Krvavac

Ženske strasti / Cipele na štiklu


Štiklice, teško je s njima, još teže bez njih. Koja od nas nije bar jednom doživjela paniku i užas pri kupovini još jednog para “apsolutno neophodnih”?

Paniku, jer odjednom nikako ne možeš da se odlučiš za idealan par koji će se složiti s ostatkom garderobe. Užas. Kao onaj momenat kada spoznaš okrutnu istinu, da tvoga broja nema. Ostali su samo oni za lutke. Pa se pitaš kako izgleda odrasla žena koja nosi obuću veličine 35? Predlažem da se uvede zakon da se s polica skinu sve te neodoljive, prekrasne, šarene cipelice, ako u magacinu ne postoji bar po dva para od svakog broja. Neću više da trpim tu nepravdu.

Štikle kupujem impulsivno. Kao i većina žena. Kad mi se svide, moram da ih imam. Problem je u tome da ih vrlo rijetko izvadim iz kutije od onog trenutka kad pređu u moje vlasništvo. Ormar mi je pretrpan šarenim kutijama koje neumorno premještam u raznorazne kutove. One na dohvat ruke i one malo dalje. Valjda po smjeni godišnjih doba. Rijetko kad ih otvaram. Zato što nosim samo jedan par cipela. I to potpuno ravnih. One su mi mnogo udobnije i praktičnije. Zašto onda uporno kupujem štikle? Nemam pojma. Valjda zato što su sexy.

Štikle igraju veliku ulogu kod žena. Danas mogu da biraju kakve će modele nositi. Dostupne su u raznim bojama, veličinama, oblicima. Činjenica je da se u njima osjećamo posebno, a kada je u pitanju samopouzdanje, bez sumnje tih nekoliko centimetara više, mnogo znači. Žena u njima izgleda visočija i seksipilnija, a prilikom hodanja pravi male korake, što doprinosi njenoj ženstvenosti. Nijedna cipela kao cipela s visokom potpeticom nije označavala seksualnost i prefinjenost. Najvažnije je da su kroz vijekove doživjele različite transformacije, ali se nisu izgubile.

Cipele na štiklu su definisane kao obuċa koja ima potpeticu na razini višoj od nožnih prstiju…hmmm to mi baš i nema smisla ali eto tako kažu knjige. Tokom svoje istorije cipele na štiklu su bile simbol razlikovanja među spolovima i društvenim klasama. Smatraju se i simbolom spolnosti i plodnosti. Ma ovdje sve neki simboli. Hajmo malo zaviriti u istoriju.

Razvojni put cipela na štiklu trajao je vijekovima, stilovi su se mjenjali, ali je ljubav ostala. One su uvijek imale važnu ulogu, pa su tako kroz vijekove štikle mogli da nose samo pripadnici više klase – kako muškarci, tako i žene. Pripadnici nižih klasa u Egiptu su hodali bosi, ali murali koji potiču iz 3.500. godine prije nove ere prikazuju rane verzije cipela na štiklu koje su nosili pripadnici viših klasa. U drevnom Egiptu štikle su se nosile i iz praktičnih razloga i to, zamislite, od strane mesara. Samo zato da bi zaštitili stopala od silne prolivene krvi pri kasapljenju životinja, koje bi kasnije njihova aristokratija slatko objedovala u svojim štiklicama. Jer, zna se, aristokrati moraju furati svoju modu, biti različiti od običnih smrtnika koji hodaju bosonogi po vrelom pustinjskom pijesku.

U staroj Grčkoj i Rimu glumci su često nosili cipele poznate kao “Kothorni” koje su imale visoke drvene ili plutene đonove. Visina đona je varirala, što je bila veċa visina to je bio viši statusni sloj karaktera koji se dočaravao.

U Rimskom dobu su cipele na štiklu po prvi put postale dio onoga što sada nazivamo “ženska povijest” i naravno podstakle nečuvene rasprave na temu odnosa među spolovima kada su postale sinonim za prostituciju. U starom Rimu prostitucija je bila legalna a žene su počele nositi štikle kao sredstvo indentificiranja svoga zanimanja potencijalnim klijentima.

Tokom srednjeg vijeka muškarci su nosili cipele koje su bile preteče onih s visokim potpeticama. Postojali su dodaci koji se vezivali za udobne i skupe cipele da bi se moglo sigurno hodati po blatu i seoskim ulicama. Znajući kakvu ulogu imaju danas, nevjerovatno je da su tada bile kreirane isključivo za muške potrebe.

Godine 1400. kreirane su chopines ili cipele s platformom, nastale u Turskoj, a ubrzo su postale popularne širom Evrope sve do sredine 17. vijeka. Chopines su bile nešto drugačije od dodataka koji su se vezivali. Njihova visina je varirala od 10 do 60 centimetara, a nosile su ih iskljucivo žene kojima su bile potrebne i služavke kako bi im pomagale u hodanju.

Mary Tudor (Krvava Meri), vladarica koja je željela da izgleda viša nego što je bila, da bi ostavila utisak dominantnosti, nosila je jako visoke štikle. Ovakve cipele su bile popularne kod oba spola jer su označavale autoritet i bogatstvo.
Francuski kralj Luj XIV (Kralj Sunce), dozvolio je početkom 18. vijeka da visoka društvena klasa nosi cipele na štiklu poznate kao “Louis heels”, pod uslovom da nikako ne budu više od njegovih.

Nakon Francuske buržoaske revolucije, visoke štikle su zabranjene jer su ih u to vreme smatrali nepristojnim. Napoleon je želio da ih ukine da bi tako pokazao da su svi jednaki. Ali bilo je i buntovnika u svakom smislu, Marija Antoaneta je pogubljena noseći visoke štikle.

Tokom ženskih pokreta, neke žene su bile protiv ovakvih cipela jer su označavale robovanje seksualnosti i muškim željama. Ostale su tvrdile da štikle nose samo zbog sebe i da tako osećaju da imaju moć i autoritet. 

U modernije doba u mnogim dijelovima Evrope sve više i više naglasak se stavljao na činjenicu da štikla čini ženu seksualno poželjnijom, baš kao i cijelo njeno tijelo i držanje . Međutim, Novi svijet, ovu seksualizaciju obuće nije vidio u takvom pozitivnom svijetlu. U koloniji Massachusetts puritanci, na primjer, donose zakon kojim se ženama zabranjuje korištenje te vrste obuće da bi se zavodili muškarci, pod prijetnjom optužbe da su vještice. Stavovi prema ženskoj modi postupno su se poboljšali u Sjedinjenim Državama, ali to nije bilo sve do sredine 19. vijeka kad su konačno uhvatili korak sa Evropom u kojoj su žene veċ odavna prigrlile svoje štiklice.

Dosta istorije i suhoparnih činjenica…vraćamo se u doba turbo silikonskih djevojčica koje preplavljuju pločnike naših gradova. Lično nemam ama baš ništa protiv istih, o ukusima je zaista bespotrebno raspravljati.  Turbo djevojčice nose vrtoglavo visoke štikle. To im je zaštitni znak. Jedino ih malo muči hod na tim štulama. 

Štikle volim i ja. Volim ih čuti kako lupkaju pod mojim korakom, daju mi osjeċaj ženstvenosti, neke čarobne moċi, izgledaju opako, bezobrazno…naravno ako znaš zanosno koračati, ali to zaista moraš prvo naučiti bosonoga…inače ako nisi ženstvena kad si i bosih stopala džaba ti štikle, možeš ih komotno baciti u sinje more.

 

Povezani tekstovi
Najnovije iz kategorije
KAD LJUBAV PORANI Imer Pezo
KAD LJUBAV PORANI
SERENDIPITY Farah Krvavac
SERENDIPITY