Šta zna dijete šta je 10 godina!
24.04.2015. u 12:37 sati


Seksan i grad

Šta zna dijete šta je 10 godina!


Potpuno slučajno, Gracijin i moj rođendan su u istom mjesecu. Kada je objavljena moja knjiga s kolumnama koje izlaze u Graciji, u biografiji je pisalo: ima jedno dijete i jednog muža. I mada još uvijek mislim kako bi bilo mnogo zanimljivije da sam popravila broj muževa, povećao se broj djece...
Vedrana Seksan

Kad je moja kćerka prohodala, moj muž je kupio ogromnu spravu za vježbanje, koju najčešće viđamo u dobro opremljenim teretanama, i ona je postala sastavni dio sobe koja nam je u to doba bila i primaća i spavaća i dječija i dnevna. On je entuzijastično dizao tegove, a mi smo se igrale s pogledom na “tata radi” ili “tata puše” ili “tata teško”. Sve dok naša kćerka jednog dana nije, onako teturajući i jedva održavajući ravnotežu, u svaku ruku uzela po jedan željezni teg od dvije kile i krenula hodati s njima. Pošto je prvi put uspjela, to joj je od tada bila omiljena zanimacija – nosanje tegova po stanu. A onda je zgrabila jedan koji je imao deset kila, podigla ga i pala na dupe. A zatim ljutito probala ponovo, i ponovo, pa ponovo i ponovo, sve dok nije sjela i počela neutješno plakati. A ja joj pokušala objasniti kako je to, ipak, preteško. Moj muž se smijao i rekao: “Ovo ti je kao u onom vicu: šta zna dijete šta je deset kila!”

Za moj 29. rođendan probušila sam pupak. Tad sam privremeno stanovala u Londonu i pupak sam probušila u tatoo shopu u Camdenu. Razlog za ovaj iracionalni, kako ga je nazvala moja mama, i

nimalo bezbolan korak, kako će se ispostaviti kad je krenulo održavanje rane od prve tri sedmice, bio je taj što sam osjećala kako je to posljednji trenutak da uradim nešto takvo. Još nisam napunila famoznih trideset, koje su mi se, gledano iz te perspektive, činile kao velika životna prekretnica. Godine u kojima postaješ ozbiljna žena i prestaješ biti djevojka. I mada nije dokazano da li sam ja ikada i bila djevojka ili sam se rodila kao žena, shvatala sam, i u tom trenutku mi se činilo ispravnim, kako je vrijeme ludosti gotovo i kako počinje vrijeme odgovornosti. Pa da iskoristim još koliko i šta mogu – otrčala na bušenje pupka. Što je, kao, trebalo ozvaničiti ovaj prelaz, metamorfozu i odrastanje. Ha, šta zna dijete šta je deset kila!

Potpuno slučajno, Gracijin i moj rođendan su u istom mjesecu. Razlika između nas dvije je 29 godina i pet dana. Što je sasvim okej vrijeme da se postane majka. Neću biti toliko patetična pa reći kako mi je Gracija dijete. Nije. Niti sam ja ikada bila njena majka. Porođajne muke prvog broja, grčevi drugog, nespavanje trećeg – sve mi je to strano. Dakle, ako bih se ikada usudila pa rekla da sam neki roditelj novini koju držite pred sobom, onda bih, kao što već jednom i rekoh, mogla biti samo otac. I to jedan od onih koji se izmjeste u drugu sobu “dok dijete malko ne poodraste”. Onih mojih “deset kila” razmišljanja o tome kako sada postajem ozbiljna žena poklopile su se sa zadatkom koji mi je u odsustvu povjeren – da uređujem novinu. ‘Ta će Anna Wintour – tako sam razmišljala iz svog privremenog londonskog doma, dok su drugi ljuljali, hranili, oblačili i, znate već kako to kod nas ide, čistili povremeno bljuckanje karakteristično za sredinu u kojoj ne možeš svima valjati da se na glavu nasadiš.

Da vas ne davim patetikom, karakterističnom za očeve čije je dijete sve dok ne treba nešto konkretno da se poduzme pa se dijete opet vrati majci, ali priča o tome kako treba cijelo selo da se odgoji dijete u ovom slučaju bila je tačna. Kroz Graciju je, na ovaj ili onaj način, prošlo toliko divnih ljudi, koje se ne usuđujem nabrajati, bez kojih ona danas ne bi bila ono što jeste. Ali je sve vrijeme, bez obzira ko se zvao tata, njen odgoj budno pratila čvrsta ruka njene istinske majke, žene koja pročita svako slovo koje dobijete u ruke i osobe koja je zapravo idealna majka po mojim mjerilima – stroga, pravična, škrta na pohvalama, ali zato znate da kada ona nešto pohvali, to ne može da ne bude dobro. I tako deset godina.

Šta zna dijete šta je deset godina!

Kada je objavljena moja knjiga s kolumnama koje izlaze u ovom časopisu, u biografiji je pisalo: ima jedno dijete i jednog muža. I mada još uvijek mislim kako bi bilo mnogo zanimljivije da sam popravila broj muževa, povećao se broj djece. U ovih deset godina, kao što znate, dobila sam još jedno, pa ih imam dvoje. Ono prvo, koje je nosalo tegove po kući, sada je tinejdžerka, koja će, baš kao što je i kada je izlazio prvi broj Gracije, uskoro biti prvačić. Razlika je samo u tome što sam tada sa radošću birala torbu sa Zvončicom ili Jagodicom Bobicom, a danas sa čuđenjem i nevjericom gledam modne ukuse, i, kao moja mama nekada, kažem kada zajedno izlazimo: Hajde ti, sine, ili malo ispred ili malo iza mene.

Umjesto 29 godina imam 39. Nisam nimalo ozbiljnija nego što sam bila. I mada mi je prijateljica nedavno rekla kako bih trebala razmisliti o tome da prestanem nositi farmerke i počnem se odijevati malo ozbiljnije, ja se još uvijek najbolje osjećam u martinkama i bez imalo šminke. I nemam pojma kako bih ovoga puta obilježila prelazak u narednu deceniju života. Možda vađenjem onog pirsinga iz pupka?

Moj muž više nema onu klupu, ni one tegove, ni one šipke, zato jer je počela služiti za odlaganje odjeće za peglanje, a ne vježbanje. Prošla sam kroz porod, rođenja, smrti, svadbe i sahrane, krize velike i male, neke fenomenalne trenutke i neke koje bih, da mogu, najradije zaboravila, radila sam i mirovala, smijala se i plakala, dvaput renovirala stan i barem deset puta bila na strogoj dijeti od ponedjeljka. I za vas napisala oko 240 kolumni o svemu tome. Zbog vas su oni koji sada odgajaju Graciju razgovarali sa više ljudi nego ih ja poznajem, obilazili stanove, odlazili na izložbe, koncerte, predstave, sportske događaje, kod kozmetičara, šminkera, frizera, plastičnog hirurga, zubara i svih ostalih ljekara, upražnjavali alternativnu medicinu, masažu, išli u prirodu i na egzotične destinacije, obilazili majke i očeve, fudbalere i premijere i koga sve ne, i kuda sve ne, i šta sve ne. I vi ste stalno, ili povremeno, ili sasvim slučajno, ali svakako barem jednom, bili sa nama. Plakali, smijali se, bili humani, zblanuti, ljuti, uplašeni, siti, gladni, umorni… I tako deset godina. Na kraju balade, sasvim je sigurna samo jedna stvar – svi smo deset godina stariji.

A ja još uvijek ne mogu da skontam šta je deset kila.

Jedino što mi pada na pamet kad mi neko kaže kako je prošlo deset godina od prvog broja Gracije jeste da to znači da ulazi u pubertet. Što će reći da će od sada tek da bude uzbudljivo.

 
(Gracija 262)
Povezani tekstovi
Najnovije iz kategorije
Biti tetka Seksan i grad
Biti tetka
Novi romantizam Seksan i grad
Novi romantizam
Mama, ne daj me… Seksan i grad
Mama, ne daj me…