Borac sam, ali bez Džavida ne bih mogla
30.01.2015. u 11:09 sati


DONNA ARES

Borac sam, ali bez Džavida ne bih mogla


U bjelašničkom hotelu, gdje se posljednja četiri mjeseca oporavlja od kemoterapija, od Donne Ares se ne odvaja njen životni partner Džavid Ljubovci, a ona svira, plete i piše knjigu te vrši posljednje pripreme za osnivanje fondacije za pomoć oboljelima od raka
Snimila i napisala: Majda Balić

Na dan naše posjete, Azru Kolaković alias Donnu Ares zatekli smo čilu i veselu, u jednom, kako sama kaže, najboljih dana otkako se bori sa rakom. Ima i razloga biti sretna jer su stigle dobre vijesti: nema metastaze na plućima! Veselje se moglo “opipati” još u hotelskom holu, gdje recepcionar zavjerenički klima glavom objašnjavajući da je sve super i da je Donna bolje. Cijeli hotel “Han” diše sa njom, a osoblje u famlijarnom duhu pomaže njegovoj najpopularnijoj stanovnici. Donna Ares (38) je na Bjelašnici već četvrti mjesec. Došla je na planinu poslije prve kemoterapije na insistiranje njenog životnog saputnika Džavida Ljubovcija. “Stigla sam poluživa, krvna slika je bila – nema slike! Željezo dva! Totalni pad. No, na sarajevskoj onkologiji moj slučaj kruži kao mit: nakon 20 dana boravka na planinskom zraku, krvna slika mi se nevjerovatno popravila”, govori Donna te kaže da je nakon prve kemoterapije prošla kroz pakao. “Nisam mogla jesti, nisam mogla ustati iz kreveta, čist zrak me je doslovno spasavao. Sada je stanje potpuno drugačije. Šetam umotana ko beba: kapuljača, kapa, šal... Samo mi oči vire. Prošetam do staze za sankanje, nadišem se vazduha.”

Džavid dodaje da im, čak i četiri mjeseca po dolasku na Bjelašnicu, ponekad treba i do sat vremena da pređu 200-300 metara do staze – jer Donnu stalno zaustavljaju da upitaju za zdravlje, da se fotkaju zajedno, da joj pruže riječi podrške... Svima strpljivo izlazi u susret i veli da je raduje što se ljudi interesiraju za njeno stanje. Potpisnica ovih redova je i sama bila svjedok ovakvih scena: Donni je na semaforu neka nena mahala kao da joj život ovisi o tome, sa trotoara su se naginjali klinci, a u restoranu joj prilaze čitave porodice da se fotkaju sa njom. “Smatram da sam mnogo ljubavi posadila okolo pa mi se sada ona vraća. I kada sve ovo prođe, sadit ću neku novu ljubav”, kaže Donna.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 256, 30.01.2015.

Ovaj broj Gracije dostupan i u digitalnom izdanju.

 

Povezani tekstovi