Kako sam postala Marica
06.03.2013. u 13:15 sati


Gemma Arterton

Kako sam postala Marica


Britanska glumica Gemma Arterton, koja se proslavila kao Bondova djevojka, uskočila je u cipele jednog od najpoznatijih likova iz bajki, odjenula kožne pantalone i krenula u lov na vještice

Za Britanku Gemmu Arterton, koja je 12. januara proslavila 27. rođendan, danas slobodno možemo reći da je jedna od najtraženijih glumica u Hollywoodu. Do prije pet godina potpuno nepoznata, čak i u domovini, nagli zalet u karijeri dobija ulogom u 22. filmu o Jamesu Bondu, Zrnu utjehe (2008), u kojem je utjelovila agenticu Strawberry Fields. Svoju je poziciju učvrstila ulogama u blokbasterima Princ Perzije: Pijesak vremena i Sudar Titana, te oduševila publiku i kritiku u komediji Tamara Drewe Step­hena Frearsa. BAFTA ju je 2011. proglasila zvijezdom u usponu, a stekla je i status jednog od najseksi britanskih izvoznih “proizvoda”. No, Gemma, koja će ovoga ljeta proslaviti tri godine braka s talijanskim komercijalistom Stefanom Catellijem, ne voli da je smatraju seks-simbolom, ne trpi holivudske stereotipe o ljepoti i bez dlake je na jeziku, što ponekad zna dovesti do situacija na ivici incidenta. Tako je jednom prilikom, dok je pozirala na crvenom tepihu, fotografu koji joj je dobacio: “Kako se osjećate znajući da vas mediji smatraju debelom?”, odgovorila: Kako se vi osjećate znajući da ste ružni i neinteligentni?”

Njen najnoviji film je Ivica i Marica: Lovci na vještice, u kojem joj je partner oskarovac Jeremy Renner. U ekranizaciji poznate bajke Braće Grim, Gemma i Jeremy igraju brata i sestru koji su nakon traumatičnog djetinjstva izgradili karijeru na tamanjenju zlih vještica.

Recite nam nešto o Ivici i Marici – to je prilično veliki film za vas?
– Jeste, na mnogo načina. Prije svega, to je moja prva velika akcijska uloga. Uvijek sam voljela ženske akcijske likove, a oni se ne nude često. Bila je to velika prilika, a uz to sam dobila šansu glumiti s Jeremyjem Rennerom. Radila sam filmove koji su bili blokbasteri, ali nisu zahtijevali toliko rada. U ovom filmu mi je ponuđena prekrasna uloga.

Koliko znamo, takmičili ste se sa 1.500 glumica za ulogu u Bondovom filmu Zrno utjehe.
– Tako su mi rekli (smijeh). Znam da su radili neku vrstu potrage po svijetu za novom Bondovom djevojkom.

Možete li uporediti Ivicu i Maricu s tim Bondovim iskustvom. S koliko žena ste se ovdje takmičili?
– Stvarno ne znam. Jeremy je rekao da su dugo tragali za nekim ko će glumiti Maricu. Za njega i reditelja Tommyja Wirkolu to je bio ključni momenat – pronaći pravu djevojku.

Šta ste radili na audiciji?
– Snimila sam video, jer živim u Londonu i nisam mogla fizički otići na kasting. To je uvijek pomalo kompromisna situacija, jer ne radite čitaće probe s glumcima i zapravo ste na drugom kraju svijeta. I imate osjećaj da ste uradili sve tako dobro kao i oni koji su na licu mjesta. Ali, drago mi je da sam to uradila. Na kraju je Tommy došao u London kako bi se susreo sa mnom. Jeremy je, opet, pogledao jedan mali nezavisni film u kojem sam glumila – britansko ostvarenje The Disappearance of Alice Creed. Mislim da su tragali za nekim ko je jak, ali i ranjiv u isto vrijeme. Vjerovatno su to vidjeli u meni.

A šta ste vi vidjeli  u scenariju?
– Voljela sam tu bajku kao dijete. I svidjelo mi se kako su priču odveli naprijed, u budućnost: kako dvoje djece odrastaju i postaju ljuti lovci na glave, ali kako su razvili taj emocionalni štit u samoodbrani. A tu je i zabavni dio filma. Kako se radi o fantaziji, to znači da se možeš igrati, raditi šta god poželiš.

Kako ste se pripremali za film, koliko znamo nije bilo baš puno vremena?
– Glavni zadatak za Ivicu i Maricu bio mi je da postanem – jaka. Morala sam odraditi dosta treninga u teretani i zadobiti potrebnu  formu. A onda i naučiti kako da se borim. To je bilo ključno u nastajanju karaktera: zadobijanje stabilnosti i nabacivanje kojeg kilograma. Također, morala sam prevazići i svoje strahove kad su vratolomije u pitanju. Radila sam ja i ranije takve scene, a i imala kaskadere koji su me mijenjali, no to je bilo ništa u usporedbi s Ivicom i Maricom. Srećom, imali smo odličan tim kaskadera, stvarno maštovitih, koji su me mjesec dana pripremali za borbu i borilačke vještine.

Kako je bilo raditi s Jeremyjem Rennerom?
– Od početka smo uspostavili odličan odnos. On je tako velikodušan glumac. Kako je želio mene u tom filmu, u startu mi je bio velika podrška i zbog toga sam se osjećala sigurno. Zapravo, bilo je prilično zastrašujuće, jer sam se prilično kasno pridružila ekipi. Mislim da je Jeremy shvatio, jer je tako nesebičan i dobar glumac, da bi film funkcionirao Ivica i Marica moraju biti ubjedljivi duo. Olakšao je cijeli taj proces zahvaljujući odnosu koji smo uspostavili, praveći šale, koji braća i sestre inače imaju između sebe. 

Kako je izgledalo kad ste prvi put odjenuli kostim Marice?
– O, ta predivna jakna! Osjećala sam se ženstveno i moćno u isto vrijeme. Prava žena lovac.

Kakav je kostim u usporedbi s vašim ličnim stilom?
– Moj stil je malo ženstveniji, ali nije predaleko od ovog koji ima Marica. Zapravo, u svakom filmu u kojem sam glumila, izuzimajući one u kojima sam nosila šlampavu odjeću (A Song for Marion), uvijek bih završila u odjeći koja je bila ogledalo mog karaktera. Znači, nosila sam kožne pantalone sve vrijeme (smijeh)!

Šta vam je bio najveći izazov na snimanju Ivice i Marice?
– Fizička spremnost. Za film ovakvog obima, sve smo snimili vrlo brzo: za tri i po do četiri mjeseca. Bilo je iscrpljujuće, ali na kraju smo svi bili zadovoljni. Sad znam zašto dečki vole raditi akcijske filmove: kad završiš neku zahtjevnu borbenu scenu – to te potpuno ispuni. A opet, moraš biti pažljiv, jer ako se povrijediš, cijeli film je ugrožen. I to je bio izazov.

Kad ste odlučili da želite postati glumica?
–  Kad sam imala 17 godina. Dotad sam glumila iz zabave. Uvijek sam voljela ući u nečiji lik, ali nikad dotad nisam mislila da to može biti posao. U 17. godini nekako morate odlučiti šta ćete biti kad odrastete. Za mene je to bilo odlično vrijeme. Istovremeno, bila sam dobra u umjetnosti i pomišljala kako bih mogla postati umjetnica. Tad me je jedan prijatelj pitao: “Hej, a šta ti voliš raditi?” “Volim glumiti”, odgovorila sam. “Pa onda se bavi time”, rekao je. Nakon toga, nisam previše razmišljala: otišla sam u teatarsku školu Royal Academy of Dramatic Art i “zarazila” se glumom.

Kako je prošla tranzicija u Hollywood?
– Za mene je to bilo popriličan izazov. Bila sam mlada i naivna. Došla sam s teatarskom pozadinom, a i dan-danas se osjećam najugodnije na pozorišnoj sceni. I dalje osjećam da je to moja strast i da sam u tome najbolja. Hollywood je vrlo raznoliko mjesto. Filmovi koje sam tamo snimala su bili blokbasteri, a rad u pozorištu obično uključuje petnaestak ljudi...

Hoće li biti nastavka Ivice i Marice? I hoćete li opet glumiti Maricu?
– Pa sad… Voljela bih opet igrati Maricu jer je za mene ovo bilo odlično iskustvo. I istovremeno sam se super zabavila. Imali smo dobru ekipu, a uživala sam radeći s Jeremyjem i Tommyjem. Ko zna? Vidjet ćemo šta će se desiti.

(Gracija 204 )
Povezani tekstovi