Štitnjača je ženska bolest, ali je muškarci teže podnose
12.12.2012. u 13:32 sati


Prim. dr. Renato Janušić

Štitnjača je ženska bolest, ali je muškarci teže podnose


Bolesti štitnjače sve su češće. Koji se načini liječenja koriste, koje su prednosti i mane operacije i terapije radioaktivnim jodom, zašto mladi sve više obolijevaju, neka su od pitanja na koja odgovara prim. dr. Renato Janušić iz Zagreba

U Sarajevu je nedavno održan Prvi regionalni kongres suportivne terapije onkoloških bolesnika, na kojem je bio i  prim. dr. Renato Janušić, šef Odjela za liječenje tumora glave i vrata Klinike za tumore u Zagrebu, fokusiran na liječenje velikih tumora i složenih operacija. Na kongresu se govorilo o tome kako pomoći bolesnicima koji boluju od raka, a koji su već u terminalnim fazama, kad imaju jake bolove i povraćanje nakon kemoterapija. Dr. Janušić. je zadnjih desetak godina posvećen i bolestima štitnjače, i to u privatnoj Poliklinici Janušić, gdje obavlja sve, od dijagnostike i liječenja do operativnih zahvata.  

Da li su maligna oboljenja česta kod štitnjače?
– Maligne bolesti štitnjače nisu toliko česte. U svijetu svaki peti čovjek na 20 posto bolesnika štitnjače ima neki od tumora. Ali od svih endokrinih bolesti, tumori štitnjače dolaze odmah iza dijabetesa.

Koji je češći tip oboljenja štitnjače: hipertireoza ili hipotireoza?
– Svaka treća ili četvrta žena ima problema sa štitnjačom, a u najvećem postotku javlja se hipotireoza, dok je hipertireoza u porastu. To je stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona i mozak to više ne može kontrolirati, a hormoni štitnjače određuju jačinu rada cijelog organizma. Ukoliko hormoni štitnjače rade prejako, poljavljuju se vidljivi simptomi poput pojačanog znojenja, nervoze, gubitka na težini, pucanja kose, noktiju, lošeg spavanja, drhtanja ruku. Liječenje hipertireoze započinje lijekovima, kako bismo štitnjaču i hormone što prije doveli u normalu. Ukoliko lijekovi ne pomognu, traži se konačno rješenje, a to mogu biti ili radioaktivna terapija jodom ili operacija.

Koje su prednosti i mane radioaktivne terapije jodom?
– Radiooaktivna terapija ima samo jednu prednost, a sve ostalo su mane. Koristi se radioaktivni jod koji stanice štitnjače upijaju, i koji štitnjaču iznutra uništava zračenjem. Prva mana je što ne znate koja je količina radioaktivnog joda potrebna da bi uništila štitnjaču, pa ljudi obično dva-tri puta idu na radioaktivni jod da bi se štitnjača uništila. Zatim, ozračen i uništen organ ostaje u tijelu, a to je štetno za pacijenta, pa nakon desetak godina može izazvati pojavu kancera u štitnjači, te pacijent opet mora ići na operaciju zbog puno ozbiljnije bolesti. Mana je i to što se radioaktivni jod ne nakuplja samo u štitnjači, nego i u drugim žlijezdama, recimo, u manjoj količini i u grudima, što za žene može biti opasno. Ljudi koji su liječeni radioaktivnim jodom imaju više šansi da dobiju neki drugi kancer, na prvom mjestu limfoma.

A prednosti i mane operacije?
– Za razliku od radioaktivne terapije, operacija ima sve prednosti, a jednu jedinu manu, što anestezija nosi mali rizik, ali se gleda da on bude zanemariv. I on stvarno jeste zanemariv kad se to radi na mjestu gdje treba, kad se pripreme za operaciju naprave kako treba. Onda se na tisuće bolesnika nikome ništa ne dogodi od opće anestezije. Kod operacije štitnjače imamo dvije komplikacije koje mogu postati trajne, ako se ne radi ozbiljno i oprezno. Prva je povreda živca koji pokreće glasnice, zbog čega pacijent govori promuklo, a kod težih slučajeva ne može ni disati, pa nakon operacije na vratu nosi kanilu za disanje cijelog života. Druga komplikacija može nastati kod paratiroidnih žljezdica, koje se kod operacije štitnjače moraju odlijepiti i sačivati. Ako na tim tananim pločicama ima malo krvi, nepažljiv hirurg ih neće ni vidjeti, samo će ih izvaditi zajedno sa štitnjačom, zato za ovakvu operaciju ja koristim povećala.

Možemo li preventivno djelovati da bismo izbjegli oboljenje štitnjače?
– Nažalost, prevencije za bolesti štitnjače nema. Uzroke bolesti treba tražiti u modernom načinu života, štetnim faktorima u ishrani i okolini. Drugi uzrok je genetika, a kako žene pet puta više obolijevaju nego muškarci, često se u obitelji bolesti štitnjače provlače po ženskoj liniji. Stres i današnji ubrzan način života potenciraju da se bolest štitnjače brže ispolji, ali ne da je dobijete, nego samo ako imate predispoziciju da ona brže uzme maha i da se počne manifestirati. Sami malo šta možemo učiniti, osim opće prevencije, a to znači dovoljno spavanja, odmaranja, manje stresa, zdrava hrana, uredan život.

Kako prilagoditi ishranu?
– Nema određene ishrane, jer se ne zna pravi uzrok bolesti. A kad ne znate uzrok bolesti, ne znate ni na što bi uticali da je spriječite. Kod štitnjače morate imati dovoljno joda, a mi svi to unosimo preko soli koja se jodira.

Moramo li ograničiti fizičke aktivnosti?
– Ništa se ne mora ograničiti ni prestati raditi ako osjećate da možete raditi. Fizički rad, fizički napor neće uticati na rad štitnjače, osim što štitnjača utiče na vaše mogućnosti fizičkog rada. Kad imate hipotireozu ili hipertireozu, vaš organizam je umorniji, u prvom slučaju zato što fali hormona i organizam je usporen, a u drugom zato što ih ima previše i organizam radi prejako.

Koje su još sekundarne pojave kod oboljenja štitnjače?
– Jedna od najtežih posljedica kod hipertireoze jeste to što može zahvatiti i oči, odnosno tkivo koje se nalazi iza očiju, koje počne naglo bujati, pa oči se polako izbacuju vani. Onog trena kad riješite štitnjaču, niste riješili oči i onda prolazite mukotrpan put da bi riješili taj problem, ako se ikad uspije riješiti do kraja. I zato je važno reagirati na vrijeme.

Sve je više muškaraca s oboljenjem štitnjače. U čemu se njihovo oboljenje razlikuje u odnosu na žene?
– Bolest štitnjače je prvenstvo ženska bolest zato što žene pet puta više obolijevaju od muškaraca. Muškarci u mnogim stvarima pa i u toj, imaju veliki nedostatak, jer kad se kod muškarca javi bolest, onda se najčešće radi o tumoru, odnosno raku. Kod muškaraca se znatno rjeđe javlja Hashimotov tiroidist, najčešće su kod njih hipertireoza, što se relativno brzo otkrije, i tumori koji su obično zloćudni.

Šta raditi ako se oboljenje štitnjače pojavi u trudnoći?
– Po zadnjim svjetskim saznanjima, svaka žena treba da provjeri hormone čim sazna da je trudna, bez obzira da li je ikad imala problema sa štitnjačom. Kod žena koje su imale manjak hormona, a koji se otkrije slučajno tek nakon trudnoće, dokazano je da se njihove bebe rode potpuno zdrave, ali da imaju smanjen kvocijent inteligencije. Na početku svake trudnoće trebalo bi obavezno napraviti hormone štitnjače, a ukoliko se ustanovi da ih nema dovoljno, isti čas početi sa nadoknadom. To bi svi ginekolozi morali odmah tražiti.

Imamo li danas neke ekstremne podatke o oboljenju štitnjače?
– Oboljenje štitnjače sve više zahvata mlađe ljudi. Ukoliko se kod njih pojavi rak štitnjače, onda je puno agresivniji nego kod starijih. Najmlađa bolesnica koju sam primio imala je tek 11 godina.

Zbog čega mladi rano obolijevaju?
To je vezano za kvalitet i način života, ne u smislu stresa, radi se o hrani i zagađenju u okolini. Hrana je nekad bila zdrava, danas je puna dodataka, a te stvari koje čuvaju hranu od kvarenja očito utiču na organizam i izazivaju reakcije poput stvaranja antitijela i autoimunih bolesti. Ljudi koji su ranije izloženi tim uticajima, ranije i obolijevaju.   

(Gracija 199 )
Povezani tekstovi